Gledam ga dok mirno spava, moj maštovito-duhoviti bloger, moj blesavko i u stvarnosti, baš kao i u neobičnim pričama kojima me privukao prije nekih četiri-pet godina…
A čini se kao da su protekle za tren!
I sada, dok odbrojavam sitno do trenutka kada će njegovi prsti zauvijek ispreplesti moje, pod punim sjajem tog iskonskog simbola koji nema svoj početak niti kraj…
… ushićeno, ali tiho izgovaram: Ko bi rekao da će baš Coeus biti TAJ?
🙂 sretno!
(-:
🙂