Kad god vidim negaciju i prezent glagola ZNATI napisane sastavljeno, pomislim da je osoba s druge strane tastature napravila lapsus. I meni se, doduše rijetko, dešava da pomislim kako ovo kucanje naslijepo zna baš zeznuti, jer čim slučajno pomjerim položaj prstiju za bar jedno slovo ulijevo ili udesno, u brzini od 102 riječi u minuti izumim potpuno novu, najčešće nebuloznu riječ.

Primjer: riječ RIJEČ bi, tipkana u položaju prstiju pomjerenom za jedno mjesto udesno, izgledala ovako: TOKRĆ.

S tim na umu, dakle, pomislim kako su i NEZNAM, TAĆNO i ostale izvale posljedica sličnog lapsusa. U slučaju da griješim, a (who am I kidding?) velike su šanse da je tako, evo nekoliko savjeta, od kojih sam prvi napisala nakon zadivljujuće strateškog razmišljanja Ciciii o ovom pitanju.

* Samo se NEĆU, NEMAM, NISAM i NEMOJ pišu sastavljeno, pa kad ste u nedoumici da li upotrijebiti NE ZNAM ili NEZNAM, manje su šanse da pogriješite kad imate na umu da se skoro sve piše odvojeno.
Ako je već teško zapamtiti četiri navedena izuzetka, zaboravite da izuzetaka uopće ima, pa će NE ĆU, NE MAM i tome slično biti manje zlo od NEZNAM. Da, jednostavno se vratite fonološkom pravopisu Ivana Broza iz 1892. godine, kada ovih izuzetaka nije bilo.

* Što se tiče afrikata, uvijek se možete izvući na to da vam tastatura ne podržava slova sa kvačicama - ako niste sigurni da li upotrijebiti "tvrdo" ili "me(h)ko", niko vam neće zamjeriti kada u neformalnim situacijama (chat, blog) kažete TACNO umjesto TAĆNO, a službene dokumente, radove i slične potrepštine - na lekturu!

* Isto tako para oči kada tačku (.) i ostale znakove interpunkcije odvojite od posljednje riječi u rečenici i zalijepite ih za prvu riječ nove rečenice, znate na šta mislim. Taj problem ćete riješiti tako što u Wordu (pod pretpostavkom da je to najčešće korišten program za tipkanje) uključite spell-check i desnim klikom na crvenim podvučenu riječ odaberete ispravnu varijantu.