RIJEČI DA SE KAŽE


Visits: 39746


18.06.2016.

:)

Gledam ga dok mirno spava, moj maštovito-duhoviti bloger, moj blesavko i u stvarnosti, baš kao i u neobičnim pričama kojima me privukao prije nekih četiri-pet godina...

A čini se kao da su protekle za tren!

I sada, dok odbrojavam sitno do trenutka kada će njegovi prsti zauvijek ispreplesti moje, pod punim sjajem tog iskonskog simbola koji nema svoj početak niti kraj...
... ushićeno, ali tiho izgovaram: Ko bi rekao da će baš Coeus biti TAJ?

24.01.2014.

Touching

Kada jedno nemoćno živo biće zavisi od naše ljudskosti...
Treba li uopće razmišljati?

17.01.2014.

Konačno, natrag u svoju omiljenu smjenu, happy, happyyy :)))

15.01.2014.

U iščekivanju...

... da izvjesni Enver unese laptop na teren Australian Open-a, ruke mu se pozlatile časteći nas streamom :)))
... i da Damir razvali i u ovom kolu i konačno dospije na teren pokriven kamerama...

... Bosanci i Hercegovci ne bi bili to što jesu da se ne pokušavaju snaći i u ovakvoj prilici. Tako je izvjesni Enver, Sarajlija koji živi u Australiji, obećao da će na teren unijeti laptop i kameru i napraviti vlastiti stream, te svojim sunarodnjacima u BiH omogućiti da gledaju ovaj dvoboj. ...

Problem je, naravno, što organizatori ne dozvoljavaju unošenje laptopa i takav prenos. Ipak, Enver je obećao da će sve učiniti, "makar morao i telefonom snimati". Na forumima su se pojavili i klasični bosanski savjeti, tipa prebavicanja laptopa preko ograde, odvlačenja pažnje osiguranju i sličnih "folova".

... Ako ne uspije, opet sve čestitke za ovog majstora, jer toliko želje da se pomogne sunarodnjacima mogu pokazati samo Bosanci i Hercegovci - definitivno "najluđa" sportska nacija.

(Bportal.ba)

08.01.2014.

Favorite ones :)

 

03.01.2014.

Biti sretan

~ Herman Hesse

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle, kada voli.
To je bilo učenje, jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona uredu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

25.12.2013.

Happy Every Day!

... to everyone :)



12.11.2013.

A poem...

Od imaginarnog do realnog,
od praznine do ljubavi,
preko riječi do dodira,
mašta se ostvari.

Od poruke pa do čežnje,
preko misli sve do želje,
preko slike do pogleda,
sreća se u tebi ogleda.

I sada čuvamo to dragocjeno "WE"
pretvoreno od onog naopakog "ME"
u cjelinu uklopljeni,

koracima lakim ka istom usmjereni,
kao Guido i Dora, u još ljepšem životu
ostvarivih snova.


Preuzeto sa: The meaning of life

09.11.2013.

29

Posljednji dan dvadesetosmog mi ljeta ispratih velikim odlukama.
And it feels good... :)

27.10.2013.

Aux couleurs de l'été indien

Pjevušim danima L'été indien... Na te poznate zvuke me podsjeća sve ovo osunčano jesenje šarenilo, lišće koje svake jeseni koracima sustižem već po navici, miris kestena kojim ćemo sutra zaprljati ruke...

Dok sam je učila davno nekad, na časovima francuskog, nisam znala da je i to jedna od šansona koje je opjevao Stojnić, ništa manje lijepo nego što je to učinio Joe Dassin. :)

19.10.2013.

Keep your baby away from the mirror!

... I tako ja uzmem njenu četveromjesečnu bebicu sebi u naručje, prošetam s njom po sobi, pjevušim joj usput i ljuljuškam je, u šetnji pređem u drugu prostoriju, zastanem ispred velikog ogledala, nasmiješim se našem odrazu...

- Nemoj je nositi pred ogledalo!!
- Štooo? - upitam u čudu, iako sam već nekad negdje čula kako se ne valja ogledati - navečer.
- Eto zato, to ne valja.
- Hajd' mi, Boga ti, objasni što! - već zvučim žustro, onoliko koliko bih željela razbiti sve moguće mitove, od toga šta se ne preporučuje raditi utorkom, preko načina obuvanja obuće, odlaganja smeća predveče, pa sad i ogledanja.
- Ne znam što, ali ne valja.

Nisam tjerala mak na konac, jer to ipak nije moje dijete, a od tog komada stakla, čiji sloj srebrnog nitrata na poleđini odbija svjetlost tako da na njemu savršeno vidimo svoju sliku (pa nek' mi neko objasni šta je tu opasno po dijete), odmakla sam se istog trena.

Još nekome, zainteresiranom za pozadinu ovog mita, objasnila je da ne zna ko je to rekao i ne zna zašto, ali čula je da se dijete mlađe od godinu dana ne smije ogledati.

- A nakon godine, smije? - zapitao se, naglasivši apsurd ovog "pravila".
- Smije.

Prišao je bebi i nasmijao se:
- A bajramluk, smije li se staviti u lijevi ili desni džep?

11.10.2013.

Simple as that?

1. Ako nešto volite, uživajte u tome.

2. Ako nešto ne volite, tada to izbjegavajte.

3. Ako nešto ne volite, a ne možete izbjeći, onda to promijenite.

4. Ako nešto ne volite, ne možete to izbjeći i ne možete ili nećete promijeniti, tada prihvatite.

5. Možete prihvatiti ono što ne volite tako što ćete promijeniti svoj stav.

09.10.2013.

Za one koji pišu...

"Tell your story. Don’t try and tell the stories that other people can tell. Because [as a] starting writer, you always start out with other people’s voices — you’ve been reading other people for years… But, as quickly as you can, start telling the stories that only you can tell — because there will always be better writers than you, there will always be smarter writers than you … but you are the only you."

 ~ Neil Gaiman

~~ brainpickings.org
01.10.2013.

Popis apsurda

Prvi dan, a popis je već zakucao na moja vrata. Razne sam diskusije na tu temu čitala ovdje na bloggeru u posljednje vrijeme. Neke sam komentarisala, na neke su komentari bili zatvoreni... Na sve imam reći samo tri stvari:

1. Ljudi su potpuno fulili poentu popisa i važnost statistike povezuju samo sa važnošću svog vjersko-nacionalnog identiteta. Zanemaruje se značaj uvida u broj nezaposlenih, životni standard... i druge stavke bitne za ekonomiju...

2. Priča o tome da se pripadnici svih konfesija trebaju izjasniti kao Bošnjaci (Bošnjani) je, najblaže rečeno, šuplja priča za malu djecu. Koliko god teoretski zvučala smisleno, u praksi je nemoguće napraviti se lud i negirati da su na ovim prostorima vjera i nacija oduvijek bile povezane, a ovaj nakaradni Ustav je nacionalno-vjerske torove samo još dublje ukorijenio. Taj vjerski prizvuk, u praksi neodvojiv od pripadnosti naciji, potvrđen je i spornim snimkom djece kojim se pokušava spriječiti izjašnjavanje Bošnjaka kao Bosanac i Hercegovac. Tu nešto ne vidim prostora za ostale koji se, zbog te povezanosti, ne mogu pronaći ni u jednoj većinskoj konstitutivnoj kategoriji, pa, kao i Bošnjaci koji to više ne žele biti, biraju izjasniti se kao Bosanac i Hercegovac.

3. Pravdati jedno zlo drugim, umanjivati užas zloupotrebe djece u spornom snimku navodeći druge vidove ugrožavanja djece??? Van pameti. Niko nije rekao da je prosjačenje, recimo, uredu i nije istina da na isto, kao i na druge vidove diskriminacije djece, nije bilo reakcija nadležnih. Istina, nije uvijek bilo ovoliko medijske pompe, uz izuzetak još uvijek skandaloznih i sramotnih "dviju škola pod jednim krovom", ali je isto tako općepoznato da najveću medijsku pompu izazivaju najkontroverznija i aktuelna pitanja, kakvo je upravo popis. Ta činjenica niti umanjuje ozbiljnost drugih načina zloupotrebe djece, niti bi trebala biti umanjena ili opravdana istim!

Na kraju, moram citirati osvrt uvaženog profesora Besima Spahića na problematiku popisa:

"Ovaj popis će pokazati i razotkriti laži i Srbima, i Hrvatima, i Bošnjacima i sigurno će biti u korist onih „Ostalih“ - čiji je otac Jovan, a majka Hatidža, otac Muhamed, a majka Eržika, otac Josip, a majka Mara... Tih „ostalih“ je još uvijek najviše i najbolja su baza konstitucije države na pravima građana, uz sve postojeće etničke (u našem privremenom ustavu se nacionalitet i ne spominje!?) i vjerske odrednice. Ali ovaj, skoro milionski segment bh. populacije, koji je opet rasprostranjen u oba entiteta, niko ne predstavlja na bilom kojem državnom nivou. Šta to drugo znači nego da smo fašističko društvo; hoćemo da ih na silu doislamiziramo/bošnjiziramo, dokatoliciziramo/kroatiziramo, odnosno dosrbimo/pravoslaviziramo. Eto izvora straha za vjersko-nacionalne „konstitutivce“. Šta će oni, kao ekskluzivni vlasnici svojih egzistencijalno ugroženih stada (uz još oko 200 stranaka i strančica u BiH) uopšte raditi kada većini postane najvažnija funkcionalna država i državni identitet, uz uvažavanje svih ljudskih prava za sve? Jasno je da smo politički, nacionalno i posebno državotvorno potpuno nezrelo društvo."

26.09.2013.

Banned Books Week

.



22.09.2013.

A 13-year story of a very special ring

Dug su put prešli ti mali plavičasti kristali modre galice i prozirni kristalići natrijevog hlorida... od konca na kom su visili dok sam ushićeno pratila njihovo stvaranje na časovima hemije, do prstena čiji nespretno okrnjeni djelić kao da je izvajan da ih savršeno uklopi i ispriča jednu simboličnu i nesvakidašnju priču...

Da, nesvakidašnju... Ne dešava se svaki dan da ti kreativni significant other pokloni ručno napravljen prsten od raznobojnih kamenčića, pažljivo biranih na pješčanoj plaži Sutomora, prihvatiš ga kao nešto srcu draže od bilo kakvog solitera sa brilijantom, nosiš ga uz sve kombinacije i paziš da ga ne skvasiš ili ne zaboraviš negdje... A onda, dok žurno izlaziš iz taksija i zatvaraš vrata za sobom, punih ruku i onako smotana, trzne te kratak zvuk kvrckanja i pogled spuštaš na njegov krnji dio, oivičen gomilicama usamljenih kamenčića...

Gledaš oko sebe, nedjeljno je jutro pa je uličica u centru grada pusta, taksi je otišao cestom punom neravnina i pukotina... Tješi te što si jasno čula pad otpalog vrha prstena i znaš da mora biti tu negdje, saginješ se i tražiš... Nadu ti budi svaka sitnica što se zeleni, bijeli ili sjaji, a gasi je zamišljeni trag točkova i pomisao na male šanse da nešto tako malo pronađeš za tako kratko vrijeme... jer on te iza ugla očekuje svaki tren i ako zakasniš još koji minut, na planirani prevoz do izletišta možete zaboraviti, a da ga zoveš i ne pomišljaš, razočarana što nisi znala čuvati nešto što ti je poklonio...

Iz rastuće panike te trza odlučan glas starijeg para da pomognu djevojci u potrazi za nečim izgubljenim, opisuješ im boju i izgled nedostajućeg komadića, tražite svi zajedno, žuriš sve više, a svaki minut traženja kao da traje deset puta duže i već pomišljaš da odustaneš, dok ti prijatna žena na dlanu pruža tu gomilicu slijepljenih kamenčića i zbunjeno govori: "Pa ovo je šareno..."

Zahvaljuješ joj i trčiš mu u zagrljaj, a onda trčite oboje... Zahvalna si i što nikad ne traži objašnjenje za kašnjenje i po prvi put čekaš da dan završi što prije, da u miru svoje sobe sastaviš pronađeni djelić s ostatkom prstena...

... pa, pošto uočiš da na pronađenom vršku fali još jedan djelić, zaroviš se u tufnastu kutiju punu stvarčica iz davnih dana i pronađeš kristale s početka priče, plavičaste i prozirne, čuvane više od deset godina u ružičastoj kutijici s prozirnim poklopcem, oblikovane na onom visećem koncu na način kao da se već tada znalo da će neki od njih, za više od deset godina, završiti na nečemu što će ti pokloniti tvoj budući significant other...

... i tek mu onda ispričaš sve i čuješ ono "Budalice, kao da je važno..."

20.09.2013.

Lepršavo :)

19.09.2013.

Uvijek ću reći nikad:

1. čaju od kuhanog luka - uz dužno poštovanje prema njegovim ljekovitim učincima na sve moguće upale disajnih puteva, i još veće poštovanje prema odbijanju mog želuca da probavi ijednu kap istog;

2. pjevanju i smijanju za vrijeme liječenja laringitisa - rado bih se ja i dalje glupirala i parala uši ukućanima, da ne postoji opasnost da ostanem i bez ovo malo glasa i gornju granicu svedem na tihi šapat, how generous of me :);

3. kupovini Bajadera i drugih bombonjera po lokalnim piljarama, jer velike su šanse da ću ponovo nabasati baš na neku poput onih koje mjesecima, godinama kruže po familijama, od Uskrsa do Bajrama, od Bajrama do Božića, čuvaju se zamotane u bijeli papir i skrivaju od očiju najmlađih, još dugo nakon isteka roka trajanja;

4. vještačkom cvijeću općenito, koliko god bidermajer, napravljen od svježih margareta, svojom težinom može ubiti buduće mlade, dok se laktaju u pokušaju da baš one budu sljedeće;

5. kršenju gore navedenog...

18.09.2013.

Blogging personality test

Simpatičan testić, koliko uopće odabir između osam ponuđenih odgovora na četiri pitanja može opisati blogerski stil svakoga od nas...

Drago mi je što se još uvijek mogu, koliko - toliko, pronaći u ovom dijelu o privatnosti i anonimnosti, u ovoj našoj blog-mahali :)

Your Blogging Type Is the Private Performer
Your blog is your stage - with your visitors your adoring fans.
At least, that's how you write with your witty one liners.
And while you like attention, you value your privacy.
You're likely to have an anonymous blog - or turn off comments.
02.09.2013.

"

Da li ste ikada videli nesrećnog konja? Da li ste ikada videli neraspoloženu pticu? Ne, zato što konji i ptice ne pokušavaju da impresioniraju druge konje i ptice.

~
Dale Carnegie

30.08.2013.

How cruel can a kid be?

Čujem ovu dječiju graju ispred svoje zgrade svaki dan i jasno se izdvaja uvijek isti glasić, svadljiv i autoritativan, na trenutke krokodilski plačan i nadasve glasan. Da se radi o nekom razmaženku, bilo mi je jasno, ali toliko minijaturnom, e to je bilo iznenađenje kada sam u pauzi odšetala do prozora da vidim ko to među dječicom iz komšiluka tokom čitavog raspusta vodi glavnu riječ.

Djevojčici možda nema ni šest godina, neke riječi još uvijek ne izgovara razgovijetno, ali ovakvu odlučnost u približavanju ka dvije-tri godine starijoj djevojčici i naredbodavnom stavu dok joj govori: "Je li ovo tvoja lopta? Nije. Prema tome, ja odlučujem kako ćemo se igrati! Ovdje stani!" rijetko sam viđala čak i kod odraslih. Još starije djevojčice koje su sjedile na klupi samo su se smijale i čudile joj se, a ova druga joj se smiješila i nastavila se igrati po svom. Kada je vidjela da je nije poslušala, demonstrativno je uzela svoju loptu, digla nos i napravila plačnu facu.
Druga djevojčica se pridružila ovima na klupi, koje su "plačnu" počele smirivati govoreći joj "Jesi, jesi, ti si upravu", a ona je hladno prišla svojoj meti i nekoliko puta nasrnula na nju, pokušavajući je zgurati sa klupe. Ova je samo mirno sjedila i nijemo slušala sugestije da joj i ona kaže da je upravu, ne bi li nasrtaji razmažene minijature bili zaustavljeni.

Blago majci, pomislih i prisjetih se i drugog oblika dječije okrutnosti kojem sam svjedočila, češćeg oblika, gdje iole drugačija djeca, još ako su uz to i povučenija i stidljivija, bivaju ismijavana od strane popularnih te obilježena kao neko koga treba izbjegavati.

Tako sam na jednom vjenčanju posmatrala grupicu od četiri djevojčice na pragu tinejdžerskih godina, dok plešu na podiju, pjevaju za stolom ili trčkaraju jedna za drugom do toaleta i nazad. Dvije od njih su slijepo slijedile ovu najpopularniju, djevojčicu koja svojom ljepotom, šarmom i ponašanjem zaista plijeni pažnju, ali čini sve da ovu četvrtu njih tri izguraju iz svog plesnog kruga, tako grubo je ignorišući i okrećući joj leđa.
A ova se zaista trudila uklopiti se i bila je zbunjena i jako tužna što u tome nije uspjela, pa je na kraju sjela za naš stol i iz daljine posmatrala kako se njih tri zabavljaju, a pri svemu tome mi je djelovala kao da je na sve ovo već odavno navikla. Sjetila sam se da se s ocem često selila i mijenjala škole, pa joj problemi da se uklopi očigledno nisu strani, ali taj pogled i tužno lice... nikad neću zaboraviti.

Stidljivo me gledala dok sam užurbano pakovala odjeću i kozmetiku u kofer pred povratak kući i sjetila sam se kako je i meni kao djevojčici bilo zanimljivo biti tu dok starije rodice prebiru po svojim djevojačkim stvarčicama, koliko sam se znala obradovati kad mi poklone nešto od šminke i kako sam zamišljala hoću li i ja biti tako pametna i lijepa kad porastem...
Nakratko smo pričale, i toliko sam joj željela reći nešto veliko, upečatljivo, što će pamtiti, što će joj podići samopouzdanje i spriječiti da sa sobom kroz život nosi bilo kakav trag osjećaja odbačenosti, ali što sam više to željela, to sam manje znala kako...

22.08.2013.

A frozen moment

... Upućuje mi onaj svoj pogled, ispunjen vječnim sjajem i željom, a sada upotpunjen i nježnošću, i u trenu zaboravljam šta sam ga ono škakljivo pitala.
I ne trudim se sjetiti se...

Misli me, kroz retrospektivu, odvode do trena kad me taj pogled prvi put zgrijao, jedne februarske zime, dok sam se prepuštala ugodi nad porazom što ga je moja mukotrpno stvarana "ravna ćiza" priznala vatri novih početaka...

Uzvrativši mu istim pogledom, uronila sam u sasvim novi svijet, neuporediv i drugačiji od svega na što sam navikla, svijet u kojem sličnosti oduševljavaju više nego što će različitosti ikad biti intrigantne;
u kojem umjetničko-boemski pogled na emocije isključuje onaj logički i ostavlja ga za neke dubokoumne, filozofske teme, a smjenjivanje ta dva pogleda daje na neobičnosti čitave priče;
u kojem za zrelost u komunikaciji imam zahvaliti svemu u što su me oblikovale protekle godine odrastanja, pa se u ovim godinama sve ono o čemu maštamo, i što znamo da želimo i ne želimo, čini tako ispravnim...

U tom svijetu ne pronalazi mjesta moj racio o utjecaju vremena na sve što je podložno kolotečini i pojmu prolaznosti, kojeg sam se u prošlosti držala i onda dok bih lebdjela u oblacima...

I ne treba, pomišljam dok me gleda, jer njegove su oči, kao i osmijeh kojeg mi njima mami i visine u koje me njima vine, od te februarske zime do danas, ostale nepromijenjene...

16.08.2013.

Time for myself and some thoughts

Dan je prekratak za sve što bih željela... za sve knjige koje bih htjela pročitati, za vrijeme koje bih posvetila sebi, ljude koje bih htjela vidjeti, mjesta koja bih voljela posjetiti... a najviše za nedovršene stvari koje više ne bih trebala odgađati... I noći su prekratke; budi me redovno bučni let noćnih leptira, dok se pokušavaju izbaviti iz žaluzina čiji odsjaj nestaje s gašenjem svjetla pred spavanje. Kada nakon jutarnjeg posla pokušavam nadoknaditi san, mira mi ne daju ili mašine za šišanje drveća ili oni rezači betona, ili kako se već zovu, što dođu obaviti radove pred obnavljanje zastarjelih kablovskih mreža...

Nakon predivnog odmora i svakodnevnih izlazaka, cjelodnevnog "letanja" s kraja na kraj grada i intenzivnijeg viđanja s ljudima, posljednjih dana nisam nikud izlazila - prava prilika da se posvetim sebi i svemu za što se čini da mi fali vremena. Uživam ja u tim trenucima "samoće" i mogla bih danima tako, a da ni u jednom trenu ne osjetim da se dosađujem. Tu riječ bi trebalo izbaciti iz rječnika; pored toliko stvari kojima se čovjek može zanimati, otkud ikome prostora da kaže "Meni dosadno"?

U ovom gradu, barem, to nikad ne bi trebalo biti. Počinje i festival i Sarajevo će ponovo u svijet slati pozitivnu sliku. Toga bi se trebao sjetiti svako ko tim povodom "hejta" kako "nisi 'in' ako nisi SFF-ovac i ne dočekuješ 'selebritije' ispred Narodnog pozorišta". Istina, masovne pomame bilo koje vrste iritiraju i mene, pa se sva moja festivalska aktivnost svodi na poneki film i šetnju gradom, ali iritira me i ovaj usiljeni bunt kojim se svaki lijep događaj popljuje, a sama suština zaboravlja. Suština da posljednja vijest koja je obišla svijet neće biti problem oko JMBG-a, nego kulturni događaj kojim bi se svako trebao ponositi, trebala bi u potpuno drugi plan staviti sve pojave sa naličja SFF-a. Koliko god one bile prisutne, među sarajevskom publikom (još uvijek) nisu pretjerane - u Sa nikad nećete vidjeti dočekivanje "selebritija" vješanjem o njihov vrat i urlanjem "Oh my goodness, Brad" i slično, iz prostog razloga što je Sarajlijama to "ofirno". Oblokavanje po ulicama na potezu Cheers - Mash - Opera je sasvim druga priča.

Isti taj usiljeni bunt dovodi do paradoksa da ljudi pokušavaju biti drugačiji u tolikom broju da opet bivaju isti, a ne shvataju da im pretjerivanje u bilo čemu zapravo samo šteti...

09.08.2013.

... let me see what spring is like on Jupiter and Mars...

08.08.2013.

Sea notes

Odmor kao u pjesmi...
... na beskrajnoj plaži s najsitnijim pijeskom...
... gdje je skakutanje do mora bosim stopalima po vrelom pijesku najveća moguća briga...
... a prsten napravljen od pažljivo biranih kamenčića u bojama, najvrjednija moguća uspomena...
... jutarnji osmijesi, šetnje u toploj ljetnoj večeri...
... s ljubavlju pripremana hrana...
... i smijeh u društvu čudnovato dragih osoba...
... kristalna bistrina mora u mjestu koje upoznasmo u povratku...
... očaravajući gradić što podsjeća na Dubrovnik...
... pogled na krš Popovog polja u svjetlosti zalaska sunca, u vožnji prelijepom istočnom Hercegovinom...
... i doživljaj tropske noćne vrućine u gradu na Neretvi...

27.07.2013.

O vjeri i nauci, sukobima i skladu

Kao djeca iz braka koji se na ovom podneblju uvriježeno naziva miješanim, zbog te besmislene poslijeratne bitnosti kako se ko zove i na koji način u Boga vjeruje, sestra i ja smo bile u prilici, bez ikakvog nametanja ili podrazumijevanja, upoznati se s vjerom sa više aspekata i pokušati razumjeti samu suštinu tih naizgled različitih pogleda. U svemu tome, uvijek sam se zgražala nad primjerima krajnosti i ekstremnih shvatanja koja su, osim što su bazirana na nepoznavanju prvo svoga, a onda i neznanju općenito, toliko zasljepljujuća da tu uopće nema prostora za širenje vidika i izvan granica vlastitih uvjerenja.

Na fakultetu (prirodnih nauka) moje je čuđenje preusmjereno na nešto drugačiji oblik konflikta između dijametralno suprotnih stavova - onih o nauci i spoznaja o vjeri. Radi se o tome da sam oduvijek smatrala i mnogima uporno govorila da ti stavovi zapravo ne moraju biti dijametralno suprotni i da nauka i vjera ne isključuju jedna drugu, baš naprotiv - nadopunjuju se i jedna drugom su uslovljene. Da ne postoji to iskonsko propitivanje otkud i zašto smo tu, šta bi pokrenulo čovjeka da traži odgovore i toliko doprinese razvoju nauke? Da nauka nije objasnila mnoge prirodne pojave i otkrila toliko tajni života, zar vjera sama po sebi ne bi bila potpuno besmislena?
S tim na umu, nikako nisam uspijevala shvatiti kolege studente koji su smatrali da je slušanje predavanja iz evolucije bogohulno, a što sam više čitala o sukobima između zakletih pristalica kreacionizma i zakletih ateista, to mi je teže bilo shvatiti i ove druge, pogotovo kad su u tim prepucavanjima i jedni i drugi posvećeni tome da dokažu da su oni drugi u krivu i popljuju ih, umjesto da se bave objektivnim dokazivanjem svojih stavova, što sam još više smatrala zasljepljujućim.

I sada, kako sam za svoj diplomski rad odabrala provesti jedno istraživanje na uzorcima DNK, izolovanih iz uzoraka krvi osoba iz moje porodice i užeg kruga prijatelja i kolega, ta fascinantna dvostruka spirala mi je privukla pažnju na naslovnici jedne knjige na koju sam naišla online, knjige sa, reći će mnogi gore opisani, prilično kontroverznim naslovom - "The Language of God".
Čitam ime autora, Francis S. Collins (1950.), jedan od najznačajnijih svjetskih genetičara i rukovodilac Projekta ljudskog genoma ("Human Genome Project"), zaslužan za otkrivanje gena koji su odgovorni za nastanak leukemije, cistične fibroze i Huntingtonove bolesti, već niz godina izaziva kontroverze u naučnoj zajednici stavovima o ulozi Boga u nastanku i evoluciji čovjeka, direktor američkog Nacionalnog instituta za zdravlje... pali se lampica da tu radi dragi naše V, čitam sinopsis, pomislim "konačno da o ovoj temi pročitam nešto normalno, objektivno, smisleno" i odmah je naručujem.

Knjiga me toliko impresionirala svojom sveobuhvatnošću, pa sam odmah nakon čitanja odlučila opisati je kako najbolje znam.

U knjizi Collins iznosi upravo argumente da vjera i nauka nisu međusobno isključive, kao da mi čita misli koje, kao neko ko ima još štošta u svojoj struci naučiti, ne bih znala oblikovati na način na koji on to radi u uvodu: "Ta sve snažnija kakofonija antagonističkih glasova zbunjuje i obeshrabruje mnoge iskrene posmatrače. Razumnim ljudima čini se da su prisiljeni da biraju između dve neprivlačne i podjednako zbunjujuće krajnosti. Razočarani nemilosrdnošću oba gledišta, mnogi odbacuju i pouzdanost naučnog zaključivanja i vrednosti sistemskog verovanja, upadajući u različite oblike protivnaučnog razmišljanja, duševnu prazninu ili apatiju. Ostali prihvataju i naučne i verske vrednosti, ali strogo odvajaju sopstvenu materijalnu i duhovnu egzistenciju kako bi izbegli nedoumice zbog očiglednih sukoba te dve stvarnosti... Jedan od najsnažnijih pokretača čovečanstva jeste traženje odgovora na složena pitanja, a da bismo shvatili i ono vidljivo i ono nevidljivo, moramo da ujedinimo snage naučnih i duhovnih stajališta. Zadatak ove knjige jeste da istraži put prema trezvenoj i intelektualno poštenoj integraciji tih shvatanja."

U tom istraživanju, Collins, nekada čvrsti agnostik iz porodice liberalnih shvatanja, koristi se analitičkim umom i logikom svojstvenom vrhunskom naučniku. Ličnim iskustvom i rezultatima svojih genetskih istraživanja, dokazuje da nauka i vjera "predstavljaju dva podjednako važna pola ljudskog bića - potrebu da se čovek i svet oko njega racionalno razumeju primenom naučnog metoda, ali i nužnost da se moralni zakon, sastavni deo gotovo svih kultura na planeti Zemlji, objasni nečim iznad statističke slučajnosti dvostruke spirale DNK".

Logički promišlja u potrazi za odgovorima na sve nedoumice proizašle iz sukoba ta dva pogleda na svijet, uključujući i kontroverze oko pitanja univerzalnog moralnog zakona. Navodi da njegovi najsnažniji primjeri, nesebični altruizam, grižnja savjesti, onaj unutrašnji glas koji nas navodi da pomognemo nekome u nevolji, čak i kada nema izgleda za neku ličnu dobit, i posljedični osjećaj da smo učinili pravu stvar ne mogu da se objasne nagonom pojedinih sebičnih gena da se neprekidno održavaju, nagonom kojim se moralni zakon i razlikovanje dobra i zla pokušava objasniti kao posljedica evolucionih pritisaka.

U izlaganju o svemiru, nastanku i razvoju života te evoluciji, kojem je posvetio dobar dio knjige, osim jasnog prikaza dosadašnjih dokaza u prilog ove teorije i vlastitih otkrića na polju genetike koja se s njima nedvojbeno poklapaju, logički odgovara i na tvrdnje protivnika ove teorije i rješava nedoumice njenih pristalica, uključujući i tri nedoumice koje sam imala i ja, u onoj mjeri u kojoj je nauka to dosad uspjela.

Za sve što nauka još uvijek nije objasnila, a trend njenog napretka obećava da je na pravom putu da i u tome uspije, upozorava vjernike da "treba biti vrlo oprezan pri unošenju posebnog božanskog delovanja u ovo ili bilo koje drugo područje koje savremena nauka ne može potpuno da objasni. Od pomračenja Sunca u drevnim vremenima i kretanja planeta u srednjem veku, sve do porekla života danas, taj princip 'Boga koji ispunjava prazninu' je često nanosio štetu religiji (a samim tim i Bogu, ako je to moguće). Vera koja Boga smešta u pukotine trenutnog razumevanja prirodnog sveta verovatno će se naći u krizi ako napredak u nauci uskoro ispuni te pukotine... Postoje dobri razlozi da se veruje u Boga, uključujući postojanje matematičkih načela i reda u stvaranju. To su pozitivni razlozi, zasnovani na znanju, a ne pogrešne pretpostavke zasnovane na (privremenom) nedostatku znanja."

Kao znanstvene razloge za vjeru u Boga navodi upravo fizičke konstante, koje su u nastanku svemira imale baš one vrijednosti koje su neophodne da bi on bio stabilan i pogodan za razvoj složenih oblika života, ni veće ni manje.
Za razliku od ateista koji upravo u nauci vide razloge za nevjerovanje, Collins kao lider Projekta ljudskog genoma, u dugogodišnjem i uspješnom nastojanju da dođe do cjelokupnog redoslijeda baza u genomu, DNK i njen zapanjujuće precizan i elegantan mehanizam u ćeliji, sa strahopoštovanjem vidi upravo kao Božju knjigu uputstava koju je imao čast dešifrovati, knjigu koja svakoga od nas kodira i određuje baš ovakvima kakvi jesmo.
Za razliku od kreacionista koji teoriju evolucije bogobojazno odbacuju ne želeći je ni razmotriti, nalaze iz čitanja te knjige uputstava i usporedbi njenih segmenata iznosi upravo kao dokaze u prilog evoluciji samog čovjeka. Na taj način nagovještava sklad između duhovnog i materijalističkog pogleda na svijet.

Dok razmatra tri mogućnosti za opredjeljenje (ateizam i agnosticizam - kada nauka nadjača vjeru, kreacionizam - kada vjera nadjača nauku i inteligentni dizajn - kada nauci treba božanska pomoć), odgovara na najznačajnija ateističko-agnostička i kreacionistička pitanja i na prepreke prihvatanju navedenog sklada.
Diskutuje o argumentu ateista da vjera u natprirodnog tvorca ignoriše naučne dokaze na koje se toliko pozivaju, a paradoksalno ignorišu činjenicu da i za nepostojanje istog mora postojati dokaz;
te o bojazni kreacionista da će im prihvatanje naučnih otkrića tajni života potkopati nepotrebno doslovno tumačenje svetih knjiga, umjesto još više približiti ih divljenju Bogu koji sigurno ne bi volio da zanemarujemo korištenje razuma, uma i intelekta kojim nas je obdario, što naziva "intelektualnim samoubistvom".
Pobija i naučno pogrešne pokušaje pokreta inteligentnog dizajna i tvrdi da upravo taj pokret predstavlja teoriju o "Bogu koji ispunjava pukotine", uplitanjem natprirodnog kao odgovor na pitanja koja nauka (još uvijek) nije objasnila, što takvu vjeru, bolje reći lakovjernost, ugrožava kad god nauka i do tih objašnjenja dođe.

Kao četvrtu i savršeno prihvatljivu mogućnost navodi teističku evoluciju (sklad nauke i vjere), čijih šest premisa dovode do "potpuno prihvatljive, intelektualno zadovoljavajuće i logički dosledne sinteze: neograničen vremenom i prostorom, Bog je stvorio svemir i stvorio je prirodne zakone koji njime upravljaju. Želeći da taj inače sterilan prostor nastani živim bićima, Bog je odabrao elegantan mehanizam evolucije i stvorio mikrobe, biljke i životinje svih vrsta. Najčudesnije je to što je isti mehanizam Bog izabrao i za stvaranje posebnih stvorenja koja bi posedovala inteligenciju, znanje o dobru i zlu, slobodnu volju i želju da s njim ostvare iskren odnos. On je znao i to da će se ta bića na kraju oglušiti na moralni zakon."
To shvatanje omogućava naučniku i vjerniku da bude intelektualno ispunjen i duhovno aktivan, zaključuje.

Kao prihvatljiviji naziv za ovaj sklad, Collins umjesto "teistička evolucija" nudi "bio" posredstvom "logosa", ili jednostavno "biologos": "Naučnici će shvatiti bios kao grčku reč za 'život', što je koren reči biologija, biohemija i sl. i logos kao grčki izraz za 'reč'. Za mnoge vernike, reč je sinonim za Boga, kako je to snažno i poetično izraženo u prvim uzvišenim stihovima Prologa Jevanđelja po Jovanu: 'U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog.'"
Obuhvatajući ovim pristupom i nepobitne naučne istine i historijski autentične zapise i simboliku alegorija iz svetih spisa i knjiga, nudi smislena objašnjenja za svaku nedoumicu proizašlu iz pokušaja da se navedeni zapisi doslovno tumače.

Opsežno odgovara i na svaku reakciju na ovu alternativu, govoreći da "Biologos ne pokušava da ugura Boga u pukotine našeg znanja o prirodnom svetu, već predlaže Boga kao odgovor na pitanja na koja nauka nikada neće moći da odgovori, pitanja poput onih o postanku svemira, smislu života ili životu posle smrti"
te zaključuje: "... smatram da je teistička evolucija ili biologos naučno najkonzistentnija i duhovno najprihvatljivija alternativa. To gledište neće nestati ili biti osporeno nekim budućim naučnim otkrićima. Ono je intelektualno utemeljeno, daje odgovore na mnoga inače zagonetna pitanja i omogućava nauci i veri da se međusobno osnaže kao dva čvrsta stuba koja drže građevinu zvanu Istina."

"Bog ne ugrožava nauku, on je ojačava. Nesumnjivo je i to da nauka ne ugrožava Boga. On ju je omogućio," poručuje na kraju ekstremistima na obje strane.

Vrijedi pročitati.

25.07.2013.

"Šta biste uradili kada bi saznali da vam je komšija Homo sapiens?"

... upitaše djevojke s milozvučnim beogradskim akcentom svoje sugrađane na Adi...

19.07.2013.

lol-fwd

"Za vrijeme rata Crveni krst/križ je zbog potpune izolovanosti brojnih građana BiH, bio jedan od rijetkih načina komunikacije sa rodbinom i prijateljima, kako onim u BiH, tako i sa onima izvan zemlje. Neke od tih poruka ugledale su još poodavno svjetlost dana, a na Internetu se pojavio i novi izbor najsmješnijih poruka iz tog vremena. Navodno autentičnih...

… Prvo da te pitam jesi'l naučio čitati, ako nisi da ti ne pišem dalje…

… Daidža Atif je umro. Evo vam adresa pa mu se javite…

… Ne dolazi. Oženio sam se…

… Ne brinite se ništa za staru, umrla je prirodnom smrću…

… Babo je otišo sa halikopterom…

… Eto, nemoj puno da se brineš, žena ti je ugušena u konvoju…

… Mati samo plače i štrika…

… Uze malo papira da ti napišem svoju iskrenost prema tebi…

… Prekuhala sam kosu… (Dala je mini-val)

… što i vama želim u ovim teškim i ratnim slučajevima…

… Dom za nezaboravljenu djecu…

… Miralem nije bolov’o. Samo je rek’o: 'Hamko, okrenu mi se mozak!' to je bilo sve…

… Piši mi molim te, da li ti je porasla frizura…

… Edo je porast’o k’o konj…

… Kadira je smršala, ostala je samo futrola od nje…

… Sto se tiče nene, stvarno je slaba. Jezik joj okraćo, jedva se razumije šta priča…

… Toliko sam te poželila da te očima ne mogu nacrtat…

… Nemoj da me nosiš u uspomenama k’o kamen u bubregu…

… Ne idem vise u školu, idem samo u džamiju i na igranke…

… Mamo, pošalji vešova unutrasnjih…

… Između mene i Damira je bilo nešto. (Metak)…

… ALAVIJU ( I love you)

… Svi klanjaju, samo je Huso ost’o prava komunjara…

… Stivena su osunetili…

… Kako te sluzi konj i sta s’njim radis…

… čuvaj svoj porodični brak…

… Nemoj da ti se pamet mijenja prema meni…

… Išla sam kod živcanog doktora… (kod psihijatra)

… Konvoji iz Hrvatske su progulili…

… Babo, poželio sam te k’o zemaljsku kuglu…

… Nadam se da ćeš ovo moći sam pročitati jer sam pis’o školskim slovima…

… Pošalji iz Kladnja diplome od znanja…

… Ne znam više ni kako izgledaš, sjećam se samo da si ostala iza mene mršava k’o svraka…

… Dijete nam je pravo lijepo, isto umproforac."

- doznajemo.com

12.07.2013.

Sneeze out loud

Zanimljivo mi bi pročitati kako gluhi i nagluhi bučno kihanje kod ljudi koji to nisu ubrajaju u The Top 10 Annoying Habits of Hearing People. Interesantan članak na BBC-u kaže, međutim, kako to njima iritantno "achoo" uopće nije univerzalno, već svojstveno samo nativnim govornicima engleskog.

Francusko kihanje tako zvuči kao "atchoum",
Merkel je na njemačkom kihnula "hatschi",
Japanci kihnu "hakashun", a
Filipinci "ha-ching".
Prevedeno na jezike brdovitog Balkana, to bi bilo... "apćiha"?

Dalje se kaže kako ubacivanje riječi u kihanje, kao i odgovor "nazdravlje" (što, pročitah nekad davno, po bontonu nije prihvatljivo, jer kao treba se praviti da nisi primijetio... samo što većina ljudi odsustvom bontona smatra kada na "nazdravlje" ne kažeš "hvala" ili kad na "vi kihnuste" ne kažeš "hvala što primijetiste"), predstavlja upravo kulturološku naviku, pa je jasno zašto kod gluhih i nagluhih Britanaca, korisnika znakovnog jezika, "achoo" ne može biti sastavni dio njihovog kihanja.

Dok kihanje i popratni zvuci nisu dovoljno istraženi, postoji studija o tome kako zvuči smijeh kod gluhih i nagluhih ljudi, o kojoj profesorica sa Univerziteta u Londonu kaže: "Kada se smijemo, ne pokušavamo izgovoriti 'ha ha'. To je samo zvuk koji se stvara kao rezultat promjena nastalih u našem grlu. Utjecaj koji imamo na kihanje i smijeh omogućava nam da ih prigušimo ili dodatno naglasimo, u ovisnosti od toga šta se čini društveno prihvatljivim."

10.07.2013.

Is friendship overrated?

Kada za udaju jedne od najbližih prijateljica saznaš preko te zloćudne društvene mreže, kad ti je cvilež nad tom činjenicom normalniji od radovanja njenoj radosti, kad se ipak pokušavaš radovati dajući joj priliku da informaciju javi barem dan poslije, kad je pokušavaš opravdati silnom trkom o kojoj ti je jedva čekala pričati i zamišljanjem kako sada uživa u honeymoon-roamingu, sa sve čaršafima u nekim arapskim zemljama, a onda glupavo shvatiš da vas fizički zapravo dijeli tek desetak minuta šetnje i njen nemar za tu zelenu tipku na mobitelu, pa umjesto radovanja osjetiš žaljenje što ti je bilo stalo da s tobom podijeli ovako bitnu stvar, kad primijetiš nezaobilazne dvostruke standarde, i začudiš se što ovaj put dolaze od osobe koja je punih usta bila ponosna na vaše četrnaestogodišnje prijateljstvo, i zamjerala kad god bi pogrešno shvatila da je isključuješ onda kada ti nije bilo ni do sebe, a kamoli do drugih, od osobe koja je oštri kritičar online kontakta s najbližima i ljubitelj direktne komunikacije, a dopustila je da isti o njenom najvažnijem trenutku saznaju online, od osobe koja je takva da bi te zauvijek pomnožila s nulom da ne podijeliš s njom info o nečemu što se ne ubraja više u dječije svađice, prekršena obećanja, dogovore i izrade, nego u najznačajnije životne promjene, od osobe za koju si zbog navedenog mislila da je principijelna... kad se sjetiš da te, za razliku od ove, prijateljica koju vidiš deset puta u deset godina na vjenčanje pozvala dva mjeseca ranije, jer draga si joj toliko da te želi među šest prisutnih prijateljica... onda potvrdiš po ko zna koji put da je najveće pravilo to da pravila nema... i shvatiš da nemaš više riječi kojom bi opisala razočarenje prijateljstvom koje je, pokazalo se, u posljednje vrijeme opstajalo samo na riječima...

06.07.2013.

O biciklu, ljetnim pljuskovima i vodenim balonima

Prije nekoliko dana svečano sam odlučila da ću svoj dragi rozi dvotočkaš, u ljetnim mjesecima, koristiti kao glavno prevozno sredstvo... kad god idem na kafu, u kupovinu, pa možda i na sastanak s kolegama, u čitaonicu i sl., gdje god ga mogu ostaviti ili privezati sajlom koju ću tek da kupim.

Od dana kada je svečana odluka stupila na snagu, bilo je tu raznih peripetija, jer prvi dan me prijateljica čekala 20 minuta, iako sam svom snagom pedalala kad sam vidjela da sam se "malo" preračunala, ne uzevši u obzir vrijeme potrebno da napušem gume kod najbližeg vulkanizera. Navečer sam se "sa sladoleda" s drugom prijateljicom vraćala po mraku, doduše staza je bila osvijetljena, ali oko mene nije bilo skoro nikoga, ni drugih biciklista, pa ni nabildanih djevojaka, tek poneki pješak... ali ni sirotih pasa lutalica, pa nije bilo ni ugodno, ni neugodno. A jučer me u povratku uhvatila kiša, baš u trenucima dok sam zadovoljno razmišljala kako je divno kad od Sivog doma do Muzeja biciklom stigneš za samo 15 minuta, i kako je divno kad ti ga niko ne klepi iako još nemaš sajlu, dok iz ljetne bašte samo povremeno bacaš pogled na mjesto gdje je parkirano... Tako je to kad u Sarajevu ne možeš sastaviti ni deset sunčanih, vrelih ljetnih dana zaredom...

Sve to me nije pokolebalo, jer uživanje kad spojiš ugodno s korisnim je neuporedivo veće, a neuporedivo veće su i frustracije pri pomisli na najsvježija dešavanja u javnom prevozu...
... nerviranje što mi je, u potrazi za žicama za gitaru, do Papagajke trebalo sat i petnaest minuta čekanja i vožnje trolejbusom, pa još pješačenja, da bih onda poljubila vrata minut-dva od zatvaranja, a fino sam mogla biciklom do radnje u Vilsonovom...
... prestrašenost putnika kada je preksinoć, na Centrotransovu komercijalu kojom sam se vozila, posred šoferšajbe bačeno nešto poput velikog vodenog balona, dok je vozilo bilo u pokretu... Vozač više ništa nije vidio pred sobom, u onoj brzini je samo naglo zakočio, pozvao policiju i nastavio vožnju do jednog od proširenja gdje ga je čekala patrola. Nakon kraćeg razgovora s policajcima, vožnja je nastavljena, a meni su od predeveranog stresa klecala koljena dok sam koračala od stanice do svoje zgrade.

Čista je sreća bila da vozač svoje reflekse nije usmjerio ka lijevoj traci, ili ivičnjaku, ili trotoaru gdje je bilo pješaka, ili da mu se zbog naglog kočenja niko nije zabio u leđa. Ovakvo zastrašivanje, koliko god da nije ispravno upirati prstom bez dokaza, može doći samo od Grasa, jer što bi iko ciljao na Centrotransov autobus usred Sarajeva, ako ne oni, a općepoznati su i slučajevi sabotaža za vrijeme famoznih štrajkova. Pisala sam Klixu, jer od četiri putnika koliko nas je bilo, sumnjam da bi se toga sjetio onaj starac ili žene kojima se, kažu, okrenuo želudac koliko su se prepale, i napomenula da informaciju mogu potvrditi u Centrotransu ili u policiji, ali ništa. A znaju objavljivati i bezveznije stvari. :/

Naravoučenije - lijepo moje biciklo...

25.06.2013.

Eto ti post

- dokrajčiti sladoled s banana-split okusima
- pogledati još koju epizodu Grey's Anatomy
- zaspati uz uspavljujuće štivo ili
- napraviti plan kada i kako
   izvaditi novu ličnu,
   produžiti vozačku i
   podnijeti zahtjev za putovnicu,
   na po živce što bezbolniji način
- poslušati traženu sugestiju za večeras i
- update-ovati popis stvari u kojima sam ga poslušala,
   naspram onog "nikad - ništa" :P

23.06.2013.

Noćas je k'o lubenica...

Na listi neostvarenih želja od večeras je i fotoaparat, kojim ću nekada, bar približno, biti u prilici ovjekovječiti ovako nešto...



21.06.2013.

Nešto meni vrlo simpatično kod tih novih bića...

Počinjem vjerovati da djeca dolaze na svijet s urođenim refleksom da guraju prstić u Labello, čak i pri prvom susretu s istim... i da nema veće sreće za jednu jedanaestomjesečnu djevojčicu, niti boljeg načina da se smiri kada joj dosade igračke, od onog kada, skupa sa svojom najboljom prijateljicom a.k.a. tetkom, vadi stvarčice iz njene torbe. Ok, možda i ima, dok sluša kako Branko Kockica pjeva o prijateljstvu, ili kad joj, za godinu-dvije, malena stopala nestanu u maminim cipelama, no to je priča za sebe.

Ali torbica... Toliko novih sitnica, nekakve kutijice, šta li se u njima krije, a za šta li služe ovi štapići... i sve ostalo čime fenomen ženske torbe potpiruje znatiželju djeteta koje tek otkriva i istražuje svijet... sve dok iz nje ne izviri Labello i sva se pažnja preusmjeri na način kako da prstić završi ispod poklopca. Posjećujete li često prijatelje/rođake koji imaju i malo stariju djecu, Labello možete komotno halaliti. Ja se ne sjećam kad sam ijedno svoje stigla potrošiti do kraja. :)

I šta je to s tom tehnikom? Sestra i ja smo, kao djeca, imale rozu mašinicu za šivanje, crveni šporet i posuđe, prodavačku kasicu, stetoskop i još koješta od tehnike u formi igračaka i, bar tako kažu, nismo posezale za tipkama na radiju s onom plavom naljepnicom Nikole Tesle, ili malom crno-bijelom portablu... zaglavljivale prste u kružnom brojčaniku onog starog telefona... ili mlatile po pisaćoj mašini da vidimo kako to tipka naša mama... ili bar nije upamćena nijedna slična anegdota.

Uočeno na uzorku od četvero mališana, danas djeci možeš kupiti najautentičnije male replike mobitela, sa sve šljokicama oko displeja i tipki, šarenih laptopa, mašina za veš, motornih pila, gitarica, bubnjeva, brodića i autića... i opet će hipnotisano gledati u slušalicu fiksnog telefona, ostaviti sve da vide šta to mama šara po tom velikom displeju, bezbroj puta pokušavati dohvatiti miš ili tipke na laptopu, vrebati oko stola ne bi li dograbili bar jedan od tih silnih daljinskih...
I glasno negodovati kada im je sve to van dometa ruku i nogu... milkysmile

20.06.2013.

The way I see it...

Volim ja ovaj grad...

Uz sve nesavšenosti i nedaće koje su ga snašle, uz sve što od njega čine (ne)ljudi i primitivci koji ga nisu dostojni, uz sve razlike koje primijetim kad god otputujem negdje i svim čulima uživam u nepoznatom i privlačnom, u nečemu što se čini mnogo uzbudljivije od svega čemu se vraćam... po povratku shvatim kako svoj grad najviše uzimamo zdravo za gotovo, a u ljudskoj je prirodi valjda to, da sve svoje, sve što je tu oduvijek i zauvijek, nerijetko zanemarujemo, pa se trznemo tek kad vidimo kako to sve vide oči jednog stranca...

Realnost je, nažalost, takva da za ukivanje tuđeg u zvijezde ljudi ovdje nikada nisu imali više razloga nego u posljednje vrijeme... I ne, neću ovdje citirati Šantićev famozni apel, jer i samu me misli odvode daleko negdje... samo ću zabilježiti kako me, i uz sve to, i dalje uspije prožeti onaj škakljivi osjećaj jeze, kada na velikom skupu vidim još ono malo dostojanstvenog i urbanog što je ovdje ostalo, toliko zasićenog, ali i dalje uljudnog, željnog života i svega što jednom novorođenom živom biću (treba da) pripada...



04.02.2013.

Evergrowing A-Z Click-List

"Čim ti možeš sastaviti spisak", kaže mi jedan filmofil, "nisi ih puno pogledala". Good point. :D I nije ga teško sastaviti, kad je teško sjetiti se svega.

Domaći

Abeceda straha
Armin
Breza
Cirkus Columbia
Četvrti čovek
Derviš i smrt
Dobro uštimani mrtvaci
Dom za vešanje
Duga mračna noć
Duhovi Sarajeva
Fine mrtve djevojke
Go West
Gori vatra
Gospođa ministarka
Grbavica
Hajde da se volimo
Hajde da se volimo 2
Hajde da se volimo 3
Ivkova slava
Jesen stiže dunjo moja
Kad porastem biću Kengur
Kako je počeo rat na mom otoku
Kako je propao rokenrol
Karaula
Kenjac
Ko to tamo peva
Kod amidže Idriza
Kuduz
Ljeto u zlatnoj dolini
Magareće godine
Mali svet
Mali vojnici
Mi nismo anđeli
Mi nismo anđeli 2
Mliječni put
Moram spavat’ anđele
Munje!
Na putu
Ničija zemlja
Oficir s ružom
Oprosti za kung fu
Orkestar aka Orchestra
Otac na službenom putu
Ovo malo duše
Remake
Sa 204-272
Savršeni krug
Što je muškarac bez brkova?
Ta divna splitska noć
Teško je biti fin
Traktor, ljubezen in Rock'n'Roll (Traktor, ljubav i Rock'n'Roll)
U zemlji krvi i meda
Variola vera

Crtani

9
Čudesna šuma
Chicken Little
Despicable Me
Finding Nemo
Happy Feet
Horton Hears a Who!
Ice Age
Ice Age: A Mammoth Christmas
Ice Age: Dawn of the Dinosaurs
Ice Age: The Meltdown
Lilo & Stitch
Madagascar
Madagascar: Escape 2 Africa
Ratatouille
Shrek
Shrek 2
Shrek Forever After
Shrek the Third
Tarzan
The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe
The Incredibles
The Simpsons Movie
Up

Non-English

Átame! (Tie Me Up! Tie Me Down!)
Avé
Beau travail
Bir zamanlar Anadolu'da (Once Upon a Time in Anatolia)
Carne trémula (Live Flesh)
Cidade de Deus (City of God)
Copie conforme (Certified Copy)
El secreto de sus ojos (The Secret in Their Eyes)
El viaje a ninguna parte (Voyage to Nowhere)
Femme Fatale
Hiroshima, mon amour
Il viaggio (The Voyage)
Je t'aime moi non plus (I Love You, I Don't)
Jeux d’enfents (Love Me If You Dare)
Ju-on (Ju-on: The Grudge)
Kolja (Kolya)
La fille de Monaco (The Girl from Monaco)
La môme (La vie en rose)
La vita è bella (Life is Beautiful)
Le grand bleu (The Big Blue)
Les demoiselles de Rochefort (The Young Girls of Rochefort)
Les femmes du 6ème étage (The Women on the 6th Floor)
Los abrazos rotos (Broken Embraces)
Los amantes del Círculo Polar (Lovers of the Arctic Circle)
Loulou
Lucía y el sexo (Sex and Lucia)
Malèna
Muriel ou Le temps d'un retour (Muriel, or The Time of Return
Nikita (La Femme Nikita)
Non ti muovere (Don’t Move)
Paris, je t'aime (Paris, I Love You)
Plácido (Placido)
Ringu (Ring)
Ringu 2 (Ring 2)
Sin noticias de Dios (Don't Tempt Me)
Slogan
Stellet licht (Silent Light)
Üç maymun (Three Monkeys)
Un long dimanche de fiançailles (A Very Long Engagement)
Volver
Yo, también (Me Too)

In English - Best of

3:10 to Yuma
A Beautiful Mind
A Little Princess
A Time to Kill
Autumn in New York
Brief Encounter
Brokeback Mountain
Cast Away
Chocolat
Conviction
Django Unchained
Erin Brockovich
Eve’s Bayou
Face/Off
Fallen
Flightplan
Forrest Gump
Frantic
Girl with a Pearl Earring
Gran Torino
Hotel Rwanda
Inception
Indecent Proposal
Inglorious Basterds
Insomnia
Kill Bill: Vol. 1
Kill Bill: Vol. 2
Knowing
Law Abiding Citizen
Legends of the Fall
Léon
Lolita
Lorenzo's Oil
Man on Fire
Midnight in Paris
Million Dollar Baby
Mission to Mars
Mona Lisa Smile
Moon
Mother Love
Murder in the First
Music Box
Mystic River
Orphan
Pulp Fiction
Red Corner
Runaway Jury
Scent of a Woman
Schindler's List
Se7en
Seven Pounds
Shutter Island
Sleepers
Sleepless in Seattle
Slumdog Millionaire
Snatch.
Splendor in the Grass
Taken
Taken 2
The Accused
The Blind Side
The Birds
The Butterfly Effect
The Color Purple
The Count of Monte Cristo
The Deer Hunter
The Departed
The English Patient
The Forgotten
The Fugitive
The Green Mile
The Help
The Life of David Gale
The Next Three Days
The Others
The Pianist
The Sculptress
The Sixth Sense
The Village
The Way Back
Unfaithful
What Lies Beneath

In English - Other


10 Things I Hate About You
12 Angry Men
1408
50 First Dates
A Few Good Men
A Good Year
A Perfect Murder
American Beauty
American Pie
American Pie 2
Anger Management
Anna Karenina
Basic Instinct
Basic Instinct 2
Batman
Batman Begins
Batman Returns
Because I Said So
Bedazzled
Believers
Big Momma's House
Black Swan
Blade II
Blindness
Bridget Jones: The Edge of Reason
Bridget Jones's Diary
Bringing Down the House
Bruce Almighty
Burn After Reading
Calendar Girls
Casino Royale
Casualties of War
Charlie Bartlett
Charlie's Angels
Charlie's Angels: Full Throttle
Children of Men
City of Angels
Couples Retreat
Coyote Ugly
Dangerous Liaisons
Dangerous Minds
Daredevil
Derailed
Desolation Sound
Deuce Bigalow: Male Gigolo
Dirty Dancing
Dirty Dancing: Havana Nights
Dumb & Dumber
Eat Pray Love
Enough
Exorcist: The Beginning
Eyes Wide Shut
Fair Game
Father of the Bride
First Daughter
Flatliners
Food, Inc.
For Love of the Game
Four Rooms
Frida
Grease
Grease 2
Guess Who
Hannibal
Happy-Go-Lucky
Harry Potter and the Chamber of Secrets
Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1
Harry Potter and the Goblet of Fire
Harry Potter and the Half-Blood Prince
Harry Potter and the Order of the Phoenix
Harry Potter and the Prisoner of Azkaban
Harry Potter and the Sorcerer's Stone
High Crimes
Hostel
How to Lose a Guy in 10 Days
Hush
If Only
Imagine Me & You
In Good Company
Inside Man
Intimacy
Into My Heart
Into the Blue
Jack
Jerry Maguire
Jersey Girl
Johnny English
Joy Ride
Just Like Heaven
Just Married
Kalifornia
Killing Me Softly
King Kong
King Kong
L.A. Confidential
Lassie Come Home
Last Call
Laurel Canyon
Leap Year
Love Actually
Life of Pi
Major Movie Star
Meet Joe Black
Men in Black 3
Message in a Bottle
Mirrors
Miss Congeniality 2: Armed and Fabulous
Mississippi Burning
Monster
Mr. and Mrs. Smith
Mulholland Dr.
Murder on the Orient Express
My Best Friend’s Wedding
My Big Fat Greek Wedding
Nell
Nine 1/2 Weeks
Not Another Teen Movie
Nothing But the Truth
Notting Hill
Ocean’s Thirteen
Ocean’s Twelve
Ocean's Eleven
Once Upon a Time in Mexico
Original Sin
Panic Room
Paranormal Activity
Pearl Harbor
Phone Booth
Planet of the Apes
Police Academy
Practical Magic
Prayers for Bobby
Presumed Innocent
Pretty Woman
Prime
Riding the Bus with My Sister
Robin Hood: Prince of Thieves
Rocky V
Romeo + Juliet
Runaway Bride
S.W.A.T.
S1m0ne
Save the Last Dance
Scarface
Scary Movie
Scream
Secret Window
Sex and the City
Sex and the City 2
Shakespeare in Love
Shall We Dance
Shangai Knights
She’s All That
Showgirls
Signs
Silent Hill: Revelation 3D
Silver Linings Playbook
Six Days Seven Nights
Something's Gotta Give
Speed
Star Trek
Stepmom
Stop! Or My Mom Will Shoot
Stuart Little
Superman
Sweet Home Alabama
Sylvia
Taking Lives
Tears of the Sun
That Thing You Do!
The Abandoned
The Age of Innocence
The Amazing Spider-Man
The Babysitter
The Bodyguard
The Bounty Hunter
The Devil's Arithmetic
The Dreamers
The Engagement Ring
The Fourth Kind
The Hangover
The Hills Have Eyes
The Horse Whisperer
The Hours
The Hunting Party
The Intruder
The Karate Kid
The Lake House
The Legend of Zorro
The Life Before Her Eyes
The Long Walk Home
The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring
The Lord of the Rings: The Return of the King
The Lord of the Rings: The Two Towers
The Machinist
The Mask of Zorro
The Mexican
The Mist
The Nanny Diaries
The Net
The Oh in Ohio
The Old Man and the Sea
The Passion of the Christ
The Prince and Me
The Proposal
The Ring
The Ring Two
The Secret
The Silence of the Lambs
The Story of Us
The Three Musketeers
The Twilight Saga: Breaking Dawn - Part 1
The Usual Suspects
The Wolfman
The Wrestler
The X Files: I Want to Believe
Then She Found Me
Thick as Thieves
Titanic
Top Gun
Troy
Twelve Monkeys
Twilight
Twister
Two Weeks Notice
U Turn
Unbreakable
Up In the Air
Valentine’s Day
Vertical Limit
Vicky Christina Barcelona
Volcano
Waking Up in Reno
Walk the Line
We Were the Mulvaneys
What Happens in Vegas
What Women Want
What's Eating Gilbert Grape
What's Love Got to Do with It
When Harry Met Sally
White Oleander
Wild Things
Without Malice
Wrong Turn
You’ve Got Mail

17.01.2013.

Ožednih

SCIENTIST:
"Technically, the glass is always full - 1/2 air, 1/2 water"



31.12.2012.

Rezime u broju

* Jedno rođenje

** tri putovanja

*** tri vjenčanja

**** dva uspjela projekta

***** tristodeset nestvarnih dana

****** i bezbroj riječi zapisanih offline...

16.11.2012.

Andrić

Kada bi srce imalo ono što voli, duša što je raduje, usne kog žele da ljube, ruke kog žele da miluju, noge kud vole da putuju - život bi bio najlepša pesma.

Ali i najlepše pesme imaju kraj. I obično nisu duge. međutim, ako zaista vrede - dugo opstaju i pamte se.

29.10.2012.

:D


Za vikend se očekuju milioni statusa 'Pada snijeg'

Facebook upozorava: Za vikend se očekuje više od 60 milijuna statusa ''Pada snijeg''. Znanstvenici upozoravaju Facebook-korisnike da blokiraju zaljubljene, osjetljive i pjesnički raspoložene prijatelje.

Zagreb - Facebookov centar za izvanredne situacije izdao je upozorenje 3. stupnja za jugoistočnu Europu. U subotu predviđaju najezdu od 50 milijuna Facebook-statusa koji će izvještavati o tome kako vani pada snijeg.

Situacija je još gora jer se očekuje pozitivna biometeorološka situacija pa bi se mnogo korisnika moglo okušati u pisanju pjesama o toj vremenskoj pojavi.

''Iako svake godine izdamo upozorenja o nepotrebnosti izvještavanja o vremenskim pojavama, korisnici kao da nas namjerno ignoriraju. Ako pada kiša, svi pišu kako pada kiša; ako sunce sja, svi pišu o tome. Jedini logičan zaključak koji nam se nameće jest taj da naši korisnici ovako pokušavaju lagati prijateljima da su prošetali do prozora, kako nitko ne bi doznao da cijele dane leže u krevetu'', rekao je Zacharia Siegfried, voditelj Centra za izvanredne situacije Facebook Inc.

Glavni udar očekuje se u subotu, no drugi će val zidove zapljusnuti u nedjelju, kad će svi oni koji u subotu nisu išli do prozora u šoku izvijestiti kako je jučer palo dosta snijega.

Zadnji veliki udar iritantnih statusa bio je u kolovozu kada je pala prva kiša nakon dva mjeseca. Tada je tu pojavu registriralo čak 45 milijuna korisnika Facebooka iz Jugoistočne Europe.

 

~ radiosarajevo.ba
26.10.2012.

Reminds me

Art by Jeff Rowland



11.10.2012.

...and chestnuts

...



17.09.2012.

*Or was :)

Ipak, u onome što na stranicama "Kabala" nabacuje kao niz šturih i katkada potpuno nepovezanih podataka, može se razaznati da je lociranje "Sarajevskog vampira" kao poručnika Hirschfitza najprije rezultat Mihčićevog detektivskog rada i uvida u neke dokumente što su mu kao vladinom činovniku mogli biti dostupni.


"It’s international book week.* Grab the closest book to you, turn to page 52, post the 5th sentence. Don’t mention the title. Copy the rules as part of your post."*
16.09.2012.

Damnation

14.09.2012.

I lile su kiše...

... A mi smo bili jedina dva nasmijana lica, u moru pokislih, tmurnih faca...
Stisnuti pod kišobranom kojeg uvijek nosi tako da napola kisne, glupirali smo se i šljapkali između kapi...
Nisam se trudila sinhronizovati naš hod, niti sam gazila sada nehrskavo opalo lišće.
U tom "zanimljivom pohodu" na kolače u nevrijeme, mogla sam se samo smijati... kao luda, ničemu, ili pomisli kako će ovo biti jedna lijepa jesen?
Kiše to znaju bolje...

27.08.2012.

All right

21.08.2012.

:O iliti moderno čuđenje

U petak idem u Zagreb, na već treće vjenčanje ove godine. Već sam bila spremna na velike troškove samog putovanja i svatovskih običaja, a onda me iznenadi čak pola poklonjene karte na relaciji Sarajevo - Zagreb - Sarajevo! :D
A danima sam se telefonski raspitivala o mogućim popustima, i niko mi nije spomenuo tu promo-cijenu od 40, umjesto 80 KM. Baš kad sam pomislila da je u pitanju neka greška, nađem na internetu da promo-cijena važi za prva dva mjesta i polazak u 6:30. Nekad je dobro poraniti, i s kupovinom karata i sa polaskom iz Sa. :)

20.08.2012.

Moje neostvarene, ostvarive želje (I dio)

* Usavršiti francuski toliko da mogu prevoditi i to... iako je, za iskustvo u prevođenju i širinu vokabulara praksa bitnija od bilo kakvog kursa, a takvu interakciju je na ovom podneblju teško naći, osim kroz francuske filmove, pjesme i chat s Francuzima. Ovo posljednje sam prekrižila, nakon neobaveznog internet-poznanstva s nekim samotnjakom koji me bukvalno obavezivao da redovito budem online, a ako se ne bih pojavila, optuživao me da sam ista kao i svi oni koji su ga iznevjerili... Ne znam zašto sam se uopće jedno vrijeme u čudu raspravljala s takvim tipom, ali ako ništa, naučila sam dosta slenga i caka u pisanju, što je, opet, potpuno beskorisno za ovu moju želju, ali može biti korisno ako bih nekad boravila u Francuskoj, duže nego što je trajao školski obilazak Azurne obale... Eh, ako... :)

* Naučiti svirati gitaru... otkako sam, s malo godinica, na poklon dobila Dire Straits i ostale "Rock-session" i "100 legendarnih" kompilacije, zvuci gitare me fasciniraju, posebno solaže Erica Claptona... blues i ostalo, da sad ne nabrajam... I oduševljava me kad mi neko svira, kad mi ON svira i kad mi strpljivo pokazuje uvod u uvod u "Nothing Else Matters"... :) Kažu da nikad nije kasno, ali ne znam koliko sam ja strpljiv tip za to, jer tek što bih naučila neki djelić, kasnije opet ne bih znala početi bez uputa, pa bih se iživcirala, a zna se koliko je vježbe i vremena potrebno... Pa mi je žao što se nisam bavila time dok sam bila dijete, ali onda se, opet, sjetim kako je ratna generacija djece kasnije učila i klizati, i skijati, i rolati i sve ostalo što je, recimo, moja starija sestra stigla ranije, dok sam ja, kad za mene još nije bilo vrijeme da se lomim na klizaljkama, trčkarala za njom po ledu u "Zetri" u gumenim čizmicama, ili se saplitala noseći važno njene visoke skijaške štapove na planini... A počeh o gitari... neiživljeno dijete. :)

* Posjetiti Toscanu... to mi je želja otkako sam pogledala film "Copie Conforme" sa Juliette Binoche, nekonvencionalan film o dugim i, na trenutke, čudnim razgovorima između britanskog pisca i Francuskinje koja prisustvuje promociji njegove knjige, o njihovom odnosu, proteklom životu, stvarnosti i mašti i njihovim stvarnim i izmaštanim ulogama... Ne znam da li zbog toga što su neostvarene želje nekako privlačnije od već stečenih uspomena, ili zbog toga što je duh evropskih gradića simpatičniji i šarmantniji od onog u velikim, spektakularnim gradovima, ali sve mi se čini da bi me ovakvo jedno putovanje oduševilo možda čak i više nego što je Njujork...

18.08.2012.

...קסם

... kao tvoje ruke, dok se divim njihovim malim čudima
kao šarm tvojih očiju, ispod tih markantnih obrva
kao početak jutra, s prvim zracima tog pogleda dok se budim
kao erotika tvog poljupca, dok mi grizeš usne
gotovo zaboravljena vatra novih početaka
i tvoj pogled na svijet, naspram mojih nemira...

08.08.2012.

Sa 204-272

Sjeća li se neko malca koji ne voli čokoladu? :) U mom sjećanju, on je glavni lik u ovom legendarnom filmu. Kako mi više niko od likova nije bitan, jedva sam ga iskopala.
Malo me podsjeća na mene, kad sam kao mala ljudima ponavljala Kako god ti hoces, kad god bi me ponudili nečim i još nečim za što bih morala da se odlučim, a bilo me stid. :)

31.07.2012.

And when a child is born into this world, it has no concept of the tone the skin is living in

28.07.2012.

It's laburnum, Kit. Can you smell it? The bark and seed contain stricknine, a convulsant poison - and it's going into the marzipan icing!

Voljela bih nekako naći torrent za "Mother Love" i ponovo pogledati ovaj psiho-triler. To je jedan od dva filma kojih se sjećam kao najjezivije priče, koje kao mala baš i nisam shvatala, osim što mi je u pamćenju ostala samo jedna scena, u kojoj jednu djevojčicu i njenu drugaricu čeka "s ljubavlju napravljen" marcipan iz naslova. Drugi je ex-Yu film "Variola vera".

Nikakvi današnji "horori" o galopirajućim epidemijama i nezaustavljivim čudovištima od kojih valja spasiti planetu, ne mogu se porediti s utiskom koji su na mene ostavila ova dva filma. Da li zato što je jedan psiho-triler mnogo stvarniji i samim tim strašniji od najstrašnijih horora obojenih drečavo crvenom krvlju, ili zato što smo bile djeca...

A djeci su takve priče zanimljive koliko su i strašne, kao što je starijoj djeci najzanimljivije plašiti mlađu... prizivanjem duhova, pričama s mračnog groblja, pričama o starim vješticama, crnoj magiji i neobjašnjenim umiranjima. Naslušale smo se sestra i ja takvih priča, najviše na moru, kad bismo se navečer pridružile ostaloj djeci okupljenoj oko mjesne crkve, u najosvjetljenijem dijelu tog mirnog mjestašceta, a vratiti se kući slabo osvijetljenim putem, pod takvim utiscima, bivalo je još zanimljivije.

"The Village" je možda jedini noviji film koji je na mene ostavio sličan utisak kao ti filmovi iz djetinjstva.

Off-topic, meni je "Mr. Bean" više tužan nego smiješan. Uvijek je jadan usamljen, jedino ima onog medu što ga hrani i redovno postavlja stol kao da će tu biti još neko. Da nije onih smiješnih marfijevskih situacija koje ga stalno prate, ja to uopće ne bih smatrala humorističnom serijom. But that's just me.

25.07.2012.

~ S

At night a candle's brighter than the sun.

21.07.2012.

"... sunce pretvara mozak mi u žvaku"

Kad ti je, dok se izležavaš na suncu, lijeno progovoriti dovoljno glasno da nadvisiš pjev cvrčaka, kad ti je najveća briga koliko će ljetne nevere rashladiti more,
čime se očistiti od kapi smole kojom si pogođena u hladu borovine,
kako izvući kamenčić iz pupka
i koliko dugo putuju razglednice s juga,
tada se to može nazvati savršenim odmorom...

... i kako, pred svitanje, izvući ono najbolje iz noćnih fotografija...
... i kako, pred svitanje, izvući ono najbolje iz noćnih fotografija...


04.07.2012.

... u svom ovom ludilu

(trala-la-la-laaa)

03.07.2012.

Ja to volim vruće

U januaru svi vape za tropskim vrućinama, a kada ljeto konačno dođe, sjetni su za minusima, koliko god ih ja podsjećala na ona dva metra snijega i lopatanje zimus.
Kada pomislim kako će ljeto brzo proći i polugodišnje (i duže!) se sivilo vratiti, ove vreline mi već nedostaju, i što je vrelije, to više, sad već usitno, odbrojavam dane do ljenčarenja na plaži...

Mami i ljetna ulična vreva, lagana odjeća i noći koje mirišu na lipu u svakom kutku stana, hladan tuš i ljetna hrana, nepresušne mogućnosti za razne salate, voćne kolače i moj novi omiljeni nečokoladni kolač, od biskvita i kajsija... Sve to ne bih mijenjala ni za kakvu kišno-snježnu idilu, iako mi ni maloprijašnji ljetni pljusak nije bio mrzak ni najmanje... sve dok je ljetni! :)

29.06.2012.

Inače?

Nekako mi je postala zabavna i smiješna ona pojava kad se osoba javi samo kad joj nešto treba, a nekim ispraznim, usputnim pitanjima pokušava ostaviti utisak kao da je maksuz nazvala, ili čak i ne pokušava ostaviti takav utisak, ali eto, red je da se priupita i prozbori koja, prije nego se pređe na stvar. Pri tome se u glasu tačno osjeti da je tek površno fokusirana na odgovore s druge strane žice i da joj je pitanje zbog kojeg je zapravo nazvala "na vrh jezika".

Jedna moja poznanica mi se tako javlja sa najnevjerovatnijim upitima, koji bi mi i kao takvi inače bili sasvim ok, samo kada bi privid ležernog čavrljanja bio jednostavno preskočen:
Heeej, pa nigdje te bona, je l' sve pod kontrolom? Šta ima? Aha, aha, ma ja, ma samo laganini, biće akoBogda...
i kad bi se, umjesto toga, odmah prešlo na stvar:
... Nego, imaš li slučajno viška monitor / znaš li možda kakav posao za A. / šta da radim, kad palim kompjuter nešto piše not genuine, kako da to obrišem?
Jah, imam ako treba i viška špore', ne znam šta ću od zaliha bijele tehnike, da ne spominjem veze za pos'o na građevini i štelu kod Microsoft-a da si redovno update-uješ crack-ovanu kopiju Windows-a! :O

Dok se razgovor privodi kraju, nakon mog Otkud bih ja imala viška monitor? ili Ne znam nikog ko bi ga mogao zaposliti ili Što nisi isključila automatic updates? - vraća se privid ležernog čavrljanja, uz obavezno: Inače? i Moramo pit' tu kafu! :) Nikad realizovanu.

18.06.2012.

Like sun

Odavno mi neka pjesma nije ovako uljepšala dan... Ovu pjesmu, koja spada u najbolje klasike svih vremena, podijelila bih sa svima onima koji alejom nekoć džogiraše uz džigeru. Ovo je muzika! :D

11.06.2012.

Međunacionalna prepucavanja i oko Roland Garrosa?!

Čitam komentare po portalima i ko god se raduje zbog Nadala, iznapadan je jer "se raduje samo zato što nije pobijedio Srbin", a Đokovićevi fanovi "njega dižu u nebesa samo zato što se kao država nemaju čime hvaliti osim sportom... jadno."

Jadno je to što su u posljednje dvije decenije u mozgovima ljudi na ovim prostorima utkane podjele prisutne u svim sferama društva, pa tako i u sportu, gdje bi ih najmanje trebalo biti. Ili ljudi zaista nemaju pametnija posla pa se prepucavaju online, pogotovo po forumima, oko svega?

Drago meni bude i zbog Đokovića, ali Nadalov tenis me mnogo više oduševljava...

08.06.2012.

Dreams and birthdays

Sanjala sam tipografsku grešku. Alarm mi je zazvonio prije nego me trebao probuditi na javi i, kad sam dohvatila mobitel da si tipkom "snooze" osiguram još deset najslađih minuta spavanja, umjesto "snooze" pisalo je "sntozze". Do stvarnog buđenja sam sanjala kako se pitam zašto sam to ja bila ubijeđena da se piše "snooze", i kako se tješim da mora da neko s druge strane alarma nije uključio spell-check. Toliko detaljni nekad mogu biti moji snovi... :/

Ovo je mjesec rođendana u mojoj bližoj okolini. Mama, tata, sestra i četiri drage osobe. Dok razmišljam kako da ih obradujem, uvijek se sjetim fenomena američkih surprise partija i lica "iznenađenih" slavljenika dok ulaze u prostoriju u kojoj će se "neočekivano" stvoriti masa ljudi. Čini mi se da su takve zabave kod njih toliko česte, da je iznenađenje zapravo kada se iste ne prirede.

Istina, i meni je bilo upriličeno jedno slično iznenađenje, prije nekoliko godina, ovdje, u Sa. V. je strateški isplanirala kako da me odvede na mjesto događaja, koji je trebao biti samo neko neformalno druženje, a sestra se pojavila s tortom i dala znak okupljenima. Sve mi je bilo tako simpatično i bila sam iskreno iznenađena, jer to nije nešto što se kod nas očekuje. :)
Onda smo i mi iznenadile V., pokucavši joj s tortom na vrata u gluho doba noći za njen rođendan, a i brownies-welcome košaricom, kada je prošle godine dolazila u posjetu, uz nezaobilazno May I have my basket back? :D Eh, baš sam je poželjela...

07.06.2012.

Nenadmašivo :D

06.06.2012.

Abracadabra

Za tolike godine studiranja, nikad mi latinski nazivi vrsta nisu zvučali kao kakve čarolije Harrya Pottera, dok nisam upoznala Alienis genus-a. Sada, ne samo da me Helleborus odorus, u narodu poznat kao mirisni kukurijek, podsjeća na razne magijske riječi, nego mi se takvim čini i ovaj moj, sad već bivši username na bloggeru.
Inače, različak je biljka koja se najbolje održala u mom herbaru, za kojom još žalim, jer je nisam uspjela zadržati nakon položenog ispita. Naći ću ja nju i presovati ponovo, nadam se.

A jučer ubrana djetelina s četiri lista suši se u "Autostoperskom vodiču kroz galaksiju". Oboje mi je poklonio A. genus - djetelinu je slučajno pronašao za par sekundi, a ja sam za istom tragala do prije par godina, da bih sestri nadoknadila onu što sam joj isjekla u svađi dok smo bile djeca.
Inače, simbolika povezivanja djeteline s četiri lista sa srećom datira još iz doba Kelta. Jedna od legendi kaže da tri lista predstavljaju nadu, vjeru i ljubav, a četvrti, koji se pronalazi jako rijetko - sreću. A tu je i zaštitni znak Irske i princip Svetog Trojstva kojeg je demonstrirao St. Patrick. Toliko simbolike, a tako je jednostavno - četvrti list je zapravo samo genetska mutacija na trolisnoj djetelini.

I sve me ovo podsjeti na pjesmu koju odavno nisam čula... :)

30.05.2012.

U prirodi: bez čega se (ne) može?

Listam neki prošlogodišnji časopis u pauzi od posla, da malo odmorim od računara, interneta, vijesti... I pošto već neko vrijeme maštam da sam na odmoru i kako se lijeno izležavam na plaži, zadržim se na rubrici "Travel", tek toliko koliko mi je trebalo da pročitam naslov "Glamping" (glamorous camping), ispod fotografije dvoje zaljubljenih kako izviruju iz šatora pored nekog jezera i uživaju u pogledu na svoj laptop, i da pomislim, Ah, još jedan chick lit crap.

Odmor, izgleda, nije potpun i savršen bez interneta, bez načina da slike s tog istog odmora odmah podijeliš sa stotinama (ne)poznanika na svom FB profilu. Sjetih se upravo kako i Windows 8 preview, koji mi je nedavno pustio prijatelj, naglasak kao da stavlja na you can easily access your social network, see what your friends are doing i update your friends, share photos with your friends, share, share... Što i mogu razumjeti, jer ljudi većinom vrijeme provode na društvenim mrežama...

Ali internet i sve ostalo što podrazumijeva komfor, na kampovanju ili izletu... nespojivo. Pa to onda nije izlet, u pravom smislu te riječi - kad ti ne smeta grančica ispod dekice, jer nisi princeza na zrnu graška, kad želiš da potpuno odmoriš mozak od svakog vida tehnologije, kad žališ što nisi "zaboravila" mobitel kod kuće, jer tada si najrahatnija, kada su zaostale mine i krpelji sve na što si oprezna i kada je jedini razlog da na izlet s dragim poneseš mini-laptop, namjera da si pustiš video-klip koji si skinula, da na nekoj prostranoj livadi možete učiti korake argentinskog tanga...

27.05.2012.

Back to the '60s

26.05.2012.

Superstitions

Malo pretjeraše ovi stranci što su pisali "A guided journey through Sarajevo and the surrounding areas", ali je smiješno, vrijedi pročitati. :) Pomislila sam čak prevesti, ali ovako je ipak autentično i sad nemam baš vremena.

Some Bosnians might tell you that they're not superstitious. Well, don't believe them. What some may call superstition many Bosnians take as a natural fact. Where these beliefs have come from nobody knows in full, but rest assured the pagan Illyrians, heretic Bosnian Church, mystic rituals of eastern orthodoxy and Islam have all contributed to them. Here are just a few of the long list of superstitions...

* This one can be refuted (at least by the Bosnians) as a medical fact instead of a superstition. Drafts. Yes, drafts. All diseases are carried in drafts so if it's 40 degrees outside and you see all the windows rolled up it's not because everyone has AC. Any earaches, colds, sties, headaches - well, just about any ailment is blamed on that little nip of wind from open windows. Don't be surprised to see people dashing to close the window if there is another one open in the building or car that you're in.

* Drinking anything cold is another great excuse, even in the middle of summer, for why someone is sick. Don't be disappointed, especially American travelers, to find no ice in most places. You'll get sick for heaven's sake!

* Wet hair. On more than one occasion during the war one could find Sarajevans taking a brisk walk through sniper fire and shelling - that was normal. God forbid, though, if you stepped outside with wet hair. That is a big no-no. Wet hair, with the combination of wind (yes, even in the summer) will give you pneumonia, guaranteed. If the receptionist looks at you as if you've just been released from a 'home' she or he is simply worried about you. The general rule is you must first dry your hair with a hairdryer, wait at least an hour and then it's safe to walk the streets. And you think I'm kidding.

* If you knock a glass over or spill something while speaking - that, of course, means it's true.

* When describing an injury or sickness never ever show or explain it on your own body. Never.

* If you spill your coffee, don't fret it, it simply means you are about to be rewarded some material gain.

* An itchy left palm means you are about to get something (positive).

* An itchy right palm, naturally, means you are about to give something.

* An itchy nose means you are about to get angry.

* If you say something you would like to come true be sure to knock on wood three times, but from underneath - the underneath thing is key.

* Whenever entering a building always enter with right foot first.

* Whatever you do don't whistle in the house. It is a sure bet that you have summoned demons and when you leave there is no guarantee that they haven't.

* Bread is heaven's gift. Never throw it away. This rule gained strength in the war due to the extreme lack of food, every crumble was held in high regard.

* Always stir clockwise, it's the natural flow of things.

* It's bad luck to cut your nails after dark. Only daylight cutting please, you don't want to jinx yourself.

* Never stand in the middle of a doorframe... nobody knows why, it's just 'bad'.

* People talking about you makes you hick-up.


Propuh, hladnu vodu, mokru kosu, sjedenje na hladnom betonu i slične "uzročnike" gripe i ostalih stanja još i mogu zanemariti kod ljudi s takvim stavom, ali i dan-danas me čudi što ima onih koji obavezno prvo obuvaju desnu cipelu i nikad ne sijeku nokte po mraku, dodala bih - utorkom, i ne bacaju smeće po mraku, a za zviždanje i stajanje u okviru vrata nisam ni znala.

Knjiga sadrži i niz uputa kako se nositi s prijateljski raspoloženim domaćinima kad ti nude da nešto pojedeš ili popiješ, a ne možeš, zanimljivih opisa sarajevskog duha i, razumije se, smjernica šta sve ne treba propustiti u obilasku grada i kako stići do najbitnijih lokacija.

Lijepo je ponekad pročitati kako nas stranci vide. Još bih voljela čuti naš jezik ušima stranca, bar na trenutak, samo da vidim kako zvuči i je li im lijep, iako možda ništa ne razumiju... :)
18.05.2012.

Sjeća li se neko ove parodije? :)

"Killing me softly" ~ Fugees

17.05.2012.

O zvončićima i neznanju

Dan je borbe protiv homofobije i, tim povodom, ambasadori SAD-a, Velike Britanije, Švedske, Norveške i Holandije u BiH apeluju na lokalne vlasti u BiH da učine nešto po pitanju činjenice da je "u BiH jako otežan, ponekad čak i ugrožen život gay populacije, posebno mladih, a takva situacija je neprihvatljiva u slobodnom društvu." Definišu homofobiju kao skup negativnih stavova koji mogu dovesti do odbacivanja i diskriminacije gay muškaraca, lezbejki, biseksualaca i transrodnih osoba.

O njihovoj ugroženosti u BiH neću, iako postoji mali milion primjera prijetnji i fizičkih napada i njihove sputanosti u ovoj ograničenoj sredini, kontaminiranoj primitivnim mentalitetom i potpuno neosnovanim predrasudama. Ipak, malo ću o stavovima koji mi najviše paraju oči i uši.

- Homoseksualnost NIJE nikakav psihički poremećaj. Kao što straight ljude privlače osobe suprotnog spola, tako i gay ljude, podjednako prirodno, privlače osobe istog spola. To nije stvar njihovog izbora, nego, smatra se, stvar >>>prenatalnog sastava hormona<<<. Seksualna orijentacija postaje stvar izbora onog trenutka kad žene "pređu na žene" isključivo zbog eksperimentisanja, ekstremnog feminizma, razočarenja u muškarce ili da bi furale neki novi film, i onog trenutka kad se gay osoba odluči sputavati, lagati i sebe i druge i ignorisati svoje osjećaje.

- Biseksualnost NIJE samo faza eksperimentisanja ili faza ka potpunom prelasku na homoseksualnost, nego podrazumijeva podjednaku mogućnost privlačnosti ka oba spola, koja se nije pojavila tek tako u životu biseksualne osobe, nego je kao takva oduvijek postojala.

- Šanse da vam se osoba istog spola neočekivano počne nabacivati, podjednake su šansama da vam se nabacuje straight osoba, pa, osim ako ste neka filmska diva/dvojnik Al Pacina, Clooneya ili Johnnya Deppa i prilaze vam sa svih strana, NEMATE razloga za takvu vrstu fobije kad se nađete u društvu LBT osoba.

- Šanse da vam gay osoba prenese AIDS ili neku drugu bolest, podjednake su šansama da obolite nakon seksualnog odnosa sa straight osobom koja često mijenja partnere. Zapravo, greška - mogućnost za ovo drugo je daleko veća, dakle, daleko od podjednakog, jer malo je vjerovatno da ćete se seksati sa LBT osobama, pa izbjegavanje ovih osoba, da kojim slučajem ne pokupite HIV u njihovom društvu, predstavlja indirektnu homofobiju, usljed neznanja o načinima prenošenja ovog virusa. Vezati promiskuitet za gay populaciju je zato potpuno neosnovano.

- Homoseksualci se NE žele isticati i time provocirati ionako negativno nastrojenu okolinu. Svjedočila sam poljupcu dvije djevojke koje su se prethodno sklonile sa mjesta gdje bi mogle biti u centru pažnje ako to učine. Kad su nastavile šetati ulicom s koje su se sklonile, nisu se držale ni za ruke. To nije isticanje, već skrivanje, od straha da ne budu napadnute i sl. Gay parade stoga nemaju za cilj da se seksualnost egzibicionistički iznosi na vidjelo - da su gay osobe u društvu podjednako prihvaćene kao i heteroseksualci, takvih parada ne bi bilo.

I za kraj, prije nego me homofobi počnu zasipati drvljem i kamenjem pošto sam supporter, još samo da ih podsjetim da je homofobija so gay. :P Iako ja znam da je dosta blogera ovdje fino osviješteno po ovom pitanju. :) Za one koji nisu, neka pogledaju >>>"Prayers for Bobby"<<< film baziran na stvarnoj priči, o odrastanju dječaka koji je počinio suicid nakon godina traženja samog sebe, između onoga što on jeste i onoga u što ga njegova majka ubjeđuje da bi trebao biti, pokušavajući promijeniti njegove ženskaste pokrete i gestikulaciju i ubjeđujući ga da je bolestan i da mu je potrebno liječenje i molitva za spasenje. Nakon tragičnog gubitka, majka, opravdano se osjećajući krivom, i sama postaje supporter.



17.05.2012.

!

Preplavljujući.

Takav pogled ima Alienis genus (H. et al. 2012.), kažu mi lampice u oblacima oko moje glave, nakon nekoliko dana traženja prave riječi, jedne riječi koja to najbolje opisuje.
Znala sam da takva riječ postoji, uvijek postoji, ali je nekada nemoguće pronaći.

Riječi ipak služe... da se kaže.

14.05.2012.

"Kad moje uši čuju muziku na struju..."

Drveće ispod mog prozora je zadnji put izgledalo ovako žalosno, šokirano pod težinom nimalo iznenađujućeg snijega, u septembru 2007, ako me pamćenje na tadašnje događaje dobro služi... Ako bar jedna sestrina višnja preživi ovaj današnji ispad sa neba, biće divno. Bar nijedna nije izvaljena iz korijena pod naletom vjetra, kao što se to desilo njenog staroj trešnji, nekad 2008.

Dobra stvar je što uviđam da vrijeme više nema nikakvog utjecaja na moje raspoloženje. Da nemam tu sreću da radim od kuće, možda ne bih ovako razmišljala. Još od prošle godine, da bih nešto uradila ili negdje otišla, više mi uopće nije bitno je li vani neprohodno zbog metar i pol snijega. Sjediti u kući i čekati da se ove, skoro pa dnevne smjene sezona smire, dok maštam da sam negdje u suptropima, čisto je gubljenje vremena. Pred kraj vanrednog stanja prošle zime, E. i ja smo išle čak na plivanje, ne osvrćući se na čuđenje ukućana.

Ovih dana stalno vrtim ex-Yu muziku... pa sam naišla na nešto na što sam bila potpuno zaboravila. Catchy je (kako bi se to jednom riječju moglo reći na našem?) i vraća mi neka fina sjećanja. :)

12.05.2012.

Morning wish

Subota ujutro, svi spavaju, a ja "on duty". Ipak, ima i pozitivne strane ovaj novi raspored i rad i vikendom - konačno normalno spavam, normalno jedem, ne prespavam pola dana zbog neprospavane noći i manje sam dezorijentisana i izgubljena u vremenu i prostoru kad, nikakva i nenaspavana, moram završavati obaveze po gradu. I konačno mogu iskusiti kako je to uživati u jutarnjem suncu, jutarnjoj kafi, doručku u normalno doba a ne u pet popodne... Mislila sam da će mi teže ići da se prilagodim ovim promjenama, ali trebalo mi je samo dva mjeseca da nađem najbolje moguće rješenje za problem isprekidanog spavanja i rada i naopakog življenja.

A kad poželim negdje otputovati na par dana, znam da više neću ovako razmišljati. Do tada ću maštati kako ponovo uživam u tišini slavonskog jutra, uz fruštuk sa fotografije i miris božura iz napuštenih bašti, ujninih "ruža" i čaja od zove...



11.05.2012.

"I'm not fat. It's all this fur. It makes me look... poofy"

Konačno sam pregledala sve nastavke "Ice Age-a" u dva dana. I dijelove sa legendarnim Scrat-om (squirrel-rat-om) :D. Neobično je bilo čuti glas Raya Romana, bogomdan za potrebe glavne uloge mamuta Manfreda, da ga čak nije morao ni iskriviti i karikirati, kako to u crtićima obično biva.

Primjećujem da u ovakvim filmovima naizgled nemoguća, a kasnije neraskidiva prijateljstva, redovno započinju tako što neka smiješna, dosadna i baksuzna napast u stopu prati čangrizavog, ali dobroćudnog glavnog lika i uspije mu se "uvući pod kožu", a ovaj se onda, teškom mukom, "nevoljko" odobrovolji.

Isti je slučaj i u filmu "Up", koji i dalje ostaje nešto najmaštovitije što sam gledala... Pixar je ipak... Pixar, a uspio je i maknuti "Čudesnu šumu" s prvog mjesta na mojoj listi. Volim one kratke Pixar filmove, uvijek me oraspolože... Da sam "Ice Age" gledala s nekim, a ne sama, možda bih se više smijala i komentarisala, pa bi redoslijed na listi možda bio promijenjen. MOŽDA.

Sad dok pišem o komentarisanju naglas, prisjetih se posljednjeg puta kad sam sa sestrom bila u kinu. Potrefile smo sjedišta između nekih neraspoloženih mrguda; tip sa sestrine desne strane je negodovao, Hoćeš mi ti tumačiti film? Kad me ovaj s moje lijeve strane pitao što nisam večerala kod kuće, do kraja filma više nismo progovorile, a ja sam jedva pomakla ruku iz šuškave kesice s grickalicama. :)

Evo jedne presmiješne animacije iz Pixar studija. Svaki put se dobro ismijem i mislim da mi nikad neće dosaditi. :D

04.05.2012.

With very special things, with angels' songs, with wild imaginings

Ležao je u tankoj hladovini, dok su mi prsti zapinjali o žice njegove gitare, i strpljivo slušao „milioniti“ uvod u uvod u „Nothing else matters“. Kad god bih pogriješila, htjela sam sve ispočetka, kao da je moguće već drugi dan izvesti sve finese zbog kojih sam gubila strpljenje...

I sad se foliram kako znam svirati gitaru a, do prije tri dana, moje i njeno druženje uvijek se svodilo samo na moje pasivno uživanje u pjesmama koje mi sviraju drugi. Uporno sam mislila kako je za učenje nečega takvog već odavno kasno.

Brundo se plaši usisivača, jedne mačke iz komšiluka i njegove gitare, primjećujem. Ali zato uživa u šetnji s njim, dok trče na obližnjem igralištu po kiši ili dok ga strpljivo uči kako jedan pas treba da šeta na povodac, bez da ostane bez daha nakon par koraka. I uspijeva mu to. Znala sam ja da on jednostavno zna, uz osmijeh zaključujem dok ih gledam kroz prozor.

Zna i kakvu jutarnju kafu volim, kako čokoladicu koju manje volim učiniti manje gorkom i koliko mi sekundi treba da opuštene facijalne mišiće razvučem u osmijeh. Malčice je čudan dok me neobično gleda i ne zna šta bi mi prije rekao, prezgodan je dok pred ogledalom suši pokislu kosu i sviđa mu se čokoladna torta od višanja, na kraju nestvarno savršenog mini-odmora...

30.04.2012.

SoD

27.04.2012.

The thing is...

Sve mi se čini da ovo danas, na svakom koraku, citiraju i pametni, i budale, i fukare...



25.04.2012.

Kad nema interneta kad mi najviše treba...

... Murphy kaže "When the going gets tough, upgrade!" Od sljedeće plate ću kupiti ovo:



22.04.2012.

To read

"Okrutnost raja" ~ Nura Bazdulj-Hubijar
"O ljubavi i drugim nečistim silama" ~ Gabriel García Márquez
"Drvo kraj Akova" ~ Ćamil Sijarić
"Mravi" ~ Bernard Werber

I ja zadovoljna ovogodišnjim sajmom. :D

21.04.2012.

U borbi sa silama blistamo ti i ja, dok topi se raskorak između duše i tijela

Rundek je još uvijek faca, Isabel čini čuda s violinom, a Duca je simpatičan s pokušajima sarajevskog humora. Upisujem sinoćnje neopisivo veče na svoju listu koncerata koje ću zauvijek pamtiti i smiješim se što uviđam da sam za većinu tih događaja karte dobila na poklon, uz rizik da ću ih propustiti ako se ta moja želja, na sam dan koncerta, ne ispuni. Na tome imam zahvaliti A. :)

U povratku kući, u taksiju sam pokušavala odgonetnuti u čijoj to izvedbi na radiju čujem "Wonderful Tonight", i bi mi smiješno kad su mi, na trenutak, vokali zazvučali kao kakva dalmatinska klapa. Sve je moguće, ali ono Clapton sigurno nije. Da, još mi je njegov koncert ostao neispunjena želja.

Razmišljam kako bi, da samo znaju koliko čokoladno mlijeko pomaže prehlađenom i sasušenom grlu [za ovu info imam zahvaliti N. :)], svim izvođačima na koncertima bila posluživana Zbunjola umjesto vode, pa i Rundeku i njegovoj ekipi... mada je Rundek nespojiv sa Zbunjolom, dok se onako, ne prestajući svirati, saginje do stolića na bini da usnama dohvati zapaljenu cigaretu. I meni svašta pada na pamet...

Lijepa mi je Isabelina haljina...

19.04.2012.

Čemu?

Moj mozak nikad neće shvatiti sveprisutnu potrebu ljudi da ugledne nam doktore opskrbljuju bocama kvalitetnog pića, štekama najskupljih cigareta, nakitom, parfemima... nakon neke operacije, pa i one najbezazlenije, rutinske, prilikom koje hirurzi možda bezbrižno čavrljaju o utakmicama, ženama ili porodičnim problemima.

Jasno je meni sve ono što spada u domen mita i korupcije. Iako mi je užasno i neprihvatljivo da je čovjek najsigurniji da će s porođajem njegove supruge biti sve uredu tek nakon što glavnom doktoru priloži koverat, uz napomenu Pripazite je, te pripremi sitniji novac i za sve ostale babice, sestre, čistačice i pedijatre, takvu brigu u ovom trulom društvu nekako i mogu razumjeti. Pitam se šta je s ljudima koji nemaju tu sreću da budu ovako široke ruke, ali nije to ono što mene buni.

Neshvatljivo mi je ono što ljudi odbijaju nazvati mitom - zahvalnost doktorima nakon uspješno obavljenog zahvata, zahvalnost ljubaznim sestrama, potreba da im se zbog tog uspjeha i ljubaznosti čovjek nekako oduži, sretan što je sve prošlo na najbolji mogući način. U jednom spontanom razgovoru o ovome, s osobama koje su svoje najbolje godine proživjele u bezbrižno doba socijalizma, rekoše mi da ja ne znam šta je red, da je kupovina nečeg od navedenog u prvom pasusu - za doktora koji je operaciju zakazao u rekordnom roku, a nije morao, sestru koja je nevjerovatno divna i nasmijana, a ne mora to biti, ili pedijatra koji je nježan s bebom i strpljiv u davanju uputa novoj majci, a ima i grubijana - nešto poput reda i običaja stavljanja novca pod glavu novorođenčeta nekoga tvoga, nešto poput muštuluka.

Smiješna sam im kad pitam šta onda očekivati u današnjem društvu, šta je sa zdravstvenim osiguranjem, šta je sa svim tim liječničkim zakletvama, zar od koverte zavisi kako će proći operacija, zar je danas ljubaznost zdravstvenog radnika luksuz, zar to ne bi trebalo da bude normalna pojava i njegova obaveza u radu s pacijentima, zar sve to nije u opisu njihovog radnog mjesta... Rekoše mi i da idealiziram i ne shvatam da je čovjek najsretniji i sve što ima bi dao u zahvalnost što mu je dijete zdravo, nikad mi ne zatrebalo...

18.04.2012.

Underline

Ne volim fanatične sljedbenike jednih ili drugih shvatanja, koji su previše pristrasni da bi, uz svoje argumente, razmotrili i kontra-argumente, a kamoli objektivno ih naveli u svojim istraživanjima. Izlaganja takvih fanatika svode se na prepucavanja sa neistomišljenicima, pogotovo ako su i ovi neobjektivni, pa svu svoju energiju troše da bi oborili dokaze onih drugih, umjesto da se više usredotoče na sebe i svoje područje dokazivanja. Po pitanju bilo čega, takvo ponašanje i jednih i drugih se može poistovijetiti sa onim iritantnim sektaškim proganjanjima i ne može biti konstruktivno. Internet vrvi takvim primjerima i mislim da nikad nisam naišla na neku savršeno objektivnu stranicu.

Pravi naučnik će objektivno govoriti o dokazima do kojih je došao, objektivno navoditi i dokaze zbog kojih treba preispitati prethodne, te objektivno govoriti i o poteškoćama na koje nailazi u procesu dokazivanja, a neće isticati samo ono što njemu ide u prilog. Takvih naučnika je malo. Subjektivno opredijeljen ka bilo kojoj opciji ili pokretu (pa i prema savršenim dokazima nečega), takav naučnik nije naučnik i ne može napredovati. Neprihvatanje novih saznanja bi ga, ubijeđenog da je sve što smo dosad otkrili jedino ispravno i neupitno, zaustavilo i ograničilo i još uvijek bi se smatralo da je Zemlja ravna ploča!

Kad želi da usvaja nešto novo ili da nadograđuje postojeće znanje, čovjeku su potrebni savršeno objektivni izvori, jer sve drugo je ubjeđivanje i čim se osjeti i naznaka toga, kredibilitet izvora je odmah narušen. Naravno, i onaj ko uči mora biti objektivan, pod uslovom da to istinski želi. A kada to istinski želi, najgore je što se ni u novije knjige više ne može pouzdati u tom smislu, pa mu, razočaranom zbog kontradiktornosti na koje naiđe taman kad se ponada da je nešto savršeno razumljivo, dođe da se vrati onim požutjelim stranicama iz prošlog vijeka, ali kako, kada, očito, nisu up-to-date...

09.04.2012.

Suyra

Kažu, babine huke neće prestati dok prvo jaje ne pukne...
Jaje puklo, a vani je, do maloprije, sniježilo skoro pa vodoravno... :S

Ujutro ima da pozdravim sunce, bez obzira na mogući prizor kroz prozor. :)

Potražih onu o snijegu i beharu i voću, ali sam odlutala uz ovu...

06.04.2012.

Zajedno smo rasli...

...



04.04.2012.

Do koncerta u Sa... BKC, 20. aprila :)))))

04.04.2012.

Thought

Mogao sam ja i bolje, puno bolje...

Nije moglo bolje... Bilo je onako kako smo najbolje znali, a znali smo.
Jedino što nismo mogli znati je da će se treći potreban sastojak* jednom potrošiti...
Sve je bilo najbolje što je moglo da bude.

[A tako je i sada... :)]

________________
*Mašta
(Može li mašta biti održiva sama po sebi, neinspirisana zanosom niti bilo čim drugim i, kao takva, trajna, ostaje da se vidi.)

02.04.2012.

Surround all around when it hits the ground...

28.03.2012.

Amazing

Evo nešto za moju S. A i za mene, toliko mi se svidjela. Pogotovo glas koji podsjeća na Stingov i onaj dio na 3:00... So powerful... :D



Nakon ovoga, shvatila sam da definitivno imam predrasudu prema novijim stvarima... Velika većina izvođača iz posljednje dvije decenije je toliko komercijalizirana da se više i ne trudim poslušati nešto novije. Ipak, Amy Winehouse, Duffy, Zaz, Gotye i još nekolicina njih su me podstakli da se zamislim nad tim svojim generaliziranjem, iako se još uvijek iznenadim kad me oduševi nešto nastalo tek nedavno...

27.03.2012.

Good, old times...

:-)



27.03.2012.

Pih!

Taman što sam vratila svoju kilažu, pokupim od sestre stomačni virus. :S Nešto "zašlo", što bi rekla B., i nije zaobišlo ni mene. To nešto je baš ono od čega imam najveću fobiju kad su u pitanju fizički bolovi. Nikad, nikad neću shvatiti kako neko sebi može gurnuti prst u grlo iz bilo kog razloga, da bi si olakšao i prekratio mučnine, ili zbog nekog poremećaja prehrane; ja sam mučnine u stanju podnositi danima, toliko me povraćanja strah. I toliko sada izgledam k'o avet, da li što sam noćas od toga skoro dehidrirala ili živa se isprepadala, ne znam.

I opet ću muke mučiti da vratim svojih 60, kilažu uz koju se najbolje i najzdravije osjećam. Kad god nešto slično slučajno spomenem u prisustvu nekoga ko ima problem s viškom kilograma, ili nekome ko se žali kažem Daj meni malo, hoće da me gađa nečim, ma šta pričam, nek' budem sretna što mogu jesti šta god hoću, biće vremena kad ću se "razvaliti", Haj' šuti, ti nešto pričaš! i tome slično.

Pa jesam, sretna sam što mogu usred noći pojesti trećinu hljeba, za doručak mazati majonezu, meziti slavonske proizvode i s vremena na vrijeme pretjerati u kolačima, a da me ne grize savjest kad pogledam na kazaljku na vagi, i što sam mamine konstitucije, a ona se nikad nije "razvalila", ali lijepo bi bilo da ljudi shvate da je problem i kad kile nezaustavljivo lete dolje, čim je osoba nasekirana, zaražena stomačnim virusom ili neredovno spava, nakon čega kile nikako da krenu gore, i pored navedenih i sličnih kalorijskih "bombi", jer ni to nije dobro, kao što nije dobro ni peglati se s viškom.

22.03.2012.

To make it, you've got to try

20.03.2012.

Refresh

Ne znam za vas, snjegoljupce, ali meni je ovaj dan kao praznik, i više od praznika, kao da je autor SMS-"čestitke" koju sam primila jutros znao za to... Ne sjećam se da sam se ikad probudila neraspoložena na prvi dana proljeća, koliko god rano morala ustati nakon samo par sati spavanja. Nisam još ni kafu popila, a već bih nešto, svašta nešto...

Danas ide veliko spremanje, ono "nevidljivo" spremanje, nakon kojeg moje okruženje "prodiše", a ja budem kao preporođena. Prečišćavanje zastarjelih post-it-a, računa i isteklih garancija, potrošenih olovaka, skripti... "Skladištenje" sezonskih čestitki u onu tufnastu kutiju za pisma i ostale sitnice, spremanje kaputa i zimske odjeće, već dosadne "teretne" obuće, preuređivanje polica s knjigama i osvježavanje zaboravljenih kutaka... Na računaru će tu biti puno manje posla - back-up već sređenih foldera i skrivenih fajlova, sada nepotrebnih dokumenata, prošlogodišnjih prevoda, starih fotografija, muzike koju već odavno ne slušam, redanje rijetkih ikonica po desktopu po tipu, u jednom nizu...

Onda ću s mirom moći u šetnju, lakša za sve one silne slojeve zimske odjeće i neopterećena mislima o tome šta još sve moram... I tako, to bi bio plan za danas, a za preostalih 91,75 dana, plan je da svaki dan ostanem nasmijana... :)

19.03.2012.

Blogger Translate

Zna li neko šta znači riječ "začotiti"???

Iskreno se nadam da će biti nula komentara, da mi se osoba koja mi je upravo otkrila tu riječ, prestane čuditi što ne znam šta to znači, pošto bi to značilo da, nadam se, to niko ne zna i da ta riječ ne postoji... :) Valjda nije nešto prosto...

Anyone? :)

17.03.2012.

... i opet sam se "navukla" na surf muziku :)

15.03.2012.

Ima l' Keme?

Tako mi je zanimljivo kad mi malo starije generacije pričaju o fazonima koji su bili smiješni i popularni "u njihovo vrijeme". Svakakve su smicalice, prije doba interneta, raji padale na pamet. Zet mi je ispričao jednu takvu, ne znam da li je to nešto poput vica ili je to stvarno neko radio, ali ću parafrazirati taj, možda već stari fazon, ali, po meni, najsmješniji način da se nekog zeza na telefon. Rekla sam, kad bi mene neko tako zeznuo, odala bih mu priznanje, koliko god se prethodno iznervirala. :D

Dakle, dva druga, u ulogama Mehe i Keme, zovu nasumice nekoga, bilo koga, u ovom slučaju javlja se žena.

Poziv 1.
Meho: Halo, Meho ovdje, je l' Kemo tu?
Žena: Pogriješili ste broj.
Meho: Ja se izvinjavam...
(nakon nekog vremena...)
Poziv 2.
Meho: Halo, Meho ovdje, ima l' Keme?
Žena: Već ste zvali, greška!
Meho: Ups, pa zar opet, izvin'te, gospođo...
(malo kasnije...)
Poziv 3.
Meho: Dobarveče, Meho je, mogu l' dobit Kemu?
Žena: Ma, je l' ti to mene zajebavaš? (iznervirano tresne slušalicom)

Nakon pola sata, Kemo, onako usput, nonšalantno, kao da polaže prava na telefon iznervirane gospođe, kao da ulazi u ured i obraća se svojoj sekretarici, okreće isti broj...
Kemo je na telefonu, je l' me Meho tražio?


Ja tu, naravno, kroz smijeh pitam Iiii, šta žena?? kao što volim zamišljati nastavke viceva i Fatine daljnje reakcije, ali reakciju ove gospođe nije teško zamisliti. Danas skoro svako ima očitavanje broja na displeju, nekad se to zvalo "lovac", pa nisam ovo nikad probala kod kuće. :)
I baš dok ovo pišem, koja telepatija, neko me pokušao zeznuti - nazvao je s nepoznatog broja i izmijenio glas, nadajući se da ga neću prepoznati. Naravno, nije uspio. :P
14.03.2012.

Hladnjak, grnčarenje i duhovi

Interesantno je to na šta se svašta ljudsko uho može navići. Ne bih možda ni došla do ovog prosvjetljujućeg (!) zaključka, da mi sestra na telefon nije rekla da joj zvučim kao da se javljam iz neke hladnjače za odlaganje mesa, eto koliko mi drnda hladnjak u računaru. That's it! (šakom o stol, jer nogom o kućište više ne fercera) Danas ću ga očistiti, a ako se do sutra ne pojavim online, nešto sam pokvarila.

***

Sad mi nekako, dok pijem kafu, sinu ideja da bih voljela napraviti šoljicu za kafu, ili malo veću, za čaj, ili više njih, sebi ili nekome... Ne znam šta je to sa mnom i šoljama. Toliko ih imam, pa ipak, svaki put kad prolazim kroz superxafs, iako nije u planu kupovine, zadržim se kod polica sa šoljama u raznim bojama i oblicima, sa cool natpisima i crtežima, one što se mogu kupiti na komad, pa tražim idealnu, od 2 dl, jer sve su mi nekako prevelike. Pa me onda osoba s kojom sam u tom trenutku odvlači pod ruku, "Imaaaaš šolja koliko hoćeš", a ja objašnjavam "Ali, nemam od 2 dl"...

Pa, što onda ne bih napravila nešto, pa makar i nepravilnog, nedefinisanog oblika... Zna li neko, ima li u Sarajevu kakva radionica grnčarenja ili nešto tome slično?

***

Neko mi je sinoć pričao nešto o prizivanju duhova, pa sam se odmah sjetila Atomskog skloništa, ali ne stigoh mu to reći. Sad kad slušam ovu pjesmu, pomišljam kako je on sigurno "imao dušu", jer dobio je odgovore, pa makar i namještene. :D

12.03.2012.

Obećanje - post sa starog bloga, objavljen 21.04.2007.

Priča za D*

Planetom Čokoladom teku rijeka Med i more Mlijeko. Stanovnici planete Čokolade, Čokoladijanci, nastanjuju najbajkovitije Čokoladne predjele i uživaju u svim blagodatima koje im njihova planeta pruža.

Među Čokoladijancima nema pojava rasne, vjerske, gender niti ikakve druge netrpeljivosti, jer jedina razlika među njima po pitanju nekog opredjeljenja je ta, da jedni stvoritelja Kakaoa nazivaju Nestle, dok tog istog stvoritelja drugi nazivaju Milka, a razlike između bijelog i crnog na svom tijelu - Čokoladijanci i ne primjećuju. Naprotiv, Kakao im je uvijek zanimljiva tema za višesatno ćaskanje na Čokoladnoj kafi.

Čokoladijanci, čijim venama teče samo mlijeko, ne mrze svoje sugrađane Čokoladijance, čije tjelesne tečnosti, osim mlijeka, sadrže i raznolike intravaskularne elemente, poput lješnjaka, keksa, riže, a ponekad i grožđica i komadića drugih, najrazličitijih vrsta voća. Naprotiv, oni se često međusobno druže, zajedno se kupaju u Čokoladno-Mliječnom moru, zajedno se tope na suncu, a odsustvo podjela na planeti Čokoladi smatraju bogatstvom i prednošću nad svim ostalim planetama, naročito nad planetom Zemljom.

Problem netrpeljivosti ne nastaje čak niti kada brojnost Nestle Čokoladijanaca, za vrijeme sezonskog planetarnog takmičenja u gađanju grudvicama kokosa, premaši brojnost Milka Čokoladijanaca, niti obrnuto. Na planeti Čokoladi, isto tako, ne postoje nikakve među-granice, pa tako ni Milka-Nestle teritorijalne linije razgraničenja, jer takva razgraničenja ustvari i ne postoje. Stanovnici Čokolade su prema svima prijateljski raspoloženi i sa svima imaju zajednički jezik, čak i sa vančokoladijancima sa planeta Sladoled, Profiterol ili Koncept Kugla...

... osim sa onima sa planete Zemlje. Alieni sa Zemlje bi planetu Čokoladu uništili – eksploatisali bi je u nutricionističke svrhe i tako ugrozili njen opstanak. Niti vegetativno razmnožavanje topljenjem na suncu Čokoladijancima pomoglo ne bi! Svaka Čokoladna mrlja, koja bi ostala na kakao-pijesku nakon sunčanja Čokoladijanaca, završila bi u istraživačkim laboratorijama aliena sa Zemlje, i ne bi imala priliku prerasti i razviti se u novu Čokoladnu jedinku, jer alieni sa Zemlje bi svu svoju pažnju posvetili izučavanju čudnih razlika u biodiverzitetu između ovih dviju planeta.

Ali, čemu bojazan, kada alieni sa planete Zemlje i ne znaju za postojanje planete Čokolade? Niti će, nasreću, ikada saznati – preokupirani su svojim samodestruktivnim ciljevima i uništavanjem sopstvene planete.

*Ne tako davno, u jednom od svojih sanjarenja, sjetih se razmišljanja svoje sestre D. o tome kako bi bilo kad bi postojala Republika Čokolada, što je već sasvim sigurno zaboravila, jer i nije neki ljubitelj slastica (jednom je redak čokolade, ostavljen za nju, stajao na vidnom mjestu toliko dugo, da sam ga na kraju pojela, a ona je, kako to obično biva, tek tada poželjela nešto slatko). Pa razmišljam, budući da u njenoj lijepoj glavi vrtlog nasumičnih misli rijetko spava, šteta bi bilo da ova njena misao bude osuđena na zaborav ili samo postojanje unutar četiri zida... njenog uma... i da ne zasluži barem ovu priču, od mene.

11.03.2012.

...

08.03.2012.

Luko Paljetak

Moja draga drugarica Šimšir otkrila mi je "Izložbu minerala" dubrovačkog autora iz naslova posta.
Iza svakog od minerala (fluorit, turmolin, galenit, malahit, magnetit), krije se zbirka nevjerovatno originalnih, kraćih i dužih zapisa i pjesama, životnih, ljubavnih... od kojih me najviše fascinirala ova:

PLJUVANJE S MOSTA

(kao Jan Skácel)

Ne mislimo na vrlo veliki broj
stvari, za druge čovjek vrijeme čuva,
umjesto da u obraz pljune svoj
bolje je da u rijeku s mosta pljuva;

kakva tišina vlada iznad rijeke;
lijepo je kad si sam na mostu tamo,
nagneš se preko ograde i meke
šapćeš joj tvrdnje: tečeš ali kamo?

I most i rijeku podjednako hvalim
gledajući za ispljuvkom tim malim
što juri, sve se bliže ušću sprema,

s nježnošću gledam vodu mutne boje,
jedem svoj kruh i pišem pjesme svoje:
ni njih ni njega dovoljno baš nema.

05.03.2012.

"You can check-out any time you like, but you can never leave..."

Nešto razmišljam, kako bi bilo zanimljivo kad bi neko napravio dugometražni film po priči iz pjesme "Hotel California". Možda već i jeste, samo ja ne znam? Rijetko mi je koja pjesma, dok je slušam, slikovita toliko da se i sama stavljam u neku ulogu iz opjevane priče.

Onda naiđem na ovaj "Festival-winning music video featuring an original interpretation of the Eagles rock hit" i... neke su slike baš onakve kako sam ih zamišljala, iako samu priču, naravno, treba tumačiti mnogo dublje...

03.03.2012.

E svašta, čime se sve ljudi ne bave... :S

ULJEZICI je hakovan profil i sad neko u njeno ime može pisati i komentarisati šta god mu padne na pamet.

Pokušala je promijeniti password, ali ne može, kao da korisnik ne postoji.

Ima li ko kakvu ideju kako da ovo riješi? Neki kontakt administratora???

03.03.2012.

Saturday-off

U ovom brzom, prebrzom tempu, rijetko uspijevam izdvojiti par trenutaka samo za sebe i za stvari u kojima sam nekad stvarno uživala. Ne sjećam se kad sam posljednji put zalijepila sličicu u album Životinjskog carstva, izašla s prijateljicom koja me već nekoliko puta zvala onda kad nisam mogla, popila jutarnju kafu mirno, s mamom, a ne u žurbi i "s nogu", pristala praviti društvo sestri u kupovini, srela se online sa V... I bolje da sad prestanem nabrajati, jer što je veći spisak, više mi je krivo zbog toga...

I "ispeci pa reci" bih trebala vježbati u ovom prebrzom tempu... Kolege me kritikuju da sam prema šefu bila predirektna u iskazivanju nezadovoljstva. I jesam, u smislu da nisam trebala pred njima, nego nasamo, ali, s druge strane, moj pojam poštovanja je upravo direktna i otvorena komunikacija, a ne da nekome nešto hinjim... Želim vjerovati da smo upravo zbog takve komunikacije, za koju sam svjesna da je moguće ostvariti s malo kojim nadređenim, postali ovako dobar i, u samoj suštini, zadovoljan tim.

U međuvremenu vježbanja "how to stop and smell the flowers" (ako ništa, ovo cvijeće što će uskoro izniknuti ispod snijega... visibabe, jaglac, šafran), bježim iz stvarnosti, ususret jednoj neobičnoj priči, nestrpljiva da "pročitam" nastavak, i samo mi se u tim trenucima, dok čekam da se ponovo vidimo, čini kako vrijeme zapravo teče sporo... presporo...


Stariji postovi



HOME

Copyright © 2004-Present - Blogger.ba. Sva prava pridržana.